Naslovnica >O nama >Osnovni podaci >Vijesti >Napustili su nas  
Napustili su nas
 IN MEMORIAM: Prof.dr.sc​. Draško Šerman (1936-2015​)
 

 

Prof.dr.sc. Draško Šerman rođen je u Zagrebu 17. listopada 1936. Maturirao je 1955. Od 1955-1957 studira Biologiju na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. 1957-1959 radi kao asistent na Odjelu za biologiju, Sveučilišta Johns Hopkins, SAD. 1958 ljeto provodi u Cold Spring Harbor Biological Laboratory, SAD, a 1959 ljeto provodi u Woods Hole Oceanografskog instituta, SAD. Od 1960-1962 radi kao demonstrator na Odjelu za biologiju, Sveučilišta u Zagrebu, 1962. diplomira na PMF-u, 1970. doktorira. 1974. postaje docent na Medicinskom fakultetu, 1981. izvanredni profesor, a od 1992. radi kao redoviti profesor do umirovljenja u rujnu 2002.

Prof.dr.sc. Draško Šerman prvo radi na pionirskim svetskim istraživanjima područja bakterijske genetike, na otkrivanju histidinskog operona Salmonellae typhimurium, na Odjelu za biologiju, Sveučilišta Johns Hopkins, Baltimore, SAD u laboratoriju Philip-a E. Hartman-a. Također proučava bakterijske viruse u laboratoriju Milislava Demereca vrhunskog znanstvenika hrvatskog porijekla i direktora Instituta Carnegie u Washingtonu, Cold Spring Harbor na Odjelu za genetiku, gdje uči i od nobelovca Franklina Stahla.
Nakon povratka u Zagreb, istraživački interes prof.dr.sc. Draška Šermana tijekom najplodnijeg razdoblja njegove karijere bio je u okviru Zagrebačke embriološke škole. Kao svoje učitelje navodi Nikolu Škreba, Petera Gruenwalda i Zdravka Lorkovića. Koristeći svoje znanje iz molekularne biologije bavio se reproduktivnom biologijom, razvojem sisavaca, embriologijom, teratogenezom, genetikom, mutagenezom, karcinogenezom. Pionirski se bavi elektoforetskim istraživanjima diferencijalne aktivnosti gena na proteinskog razini tijekom razvoja sisavaca, što je bila preteča današnjih proteomskih istraživanja.
Treba istaknuti da je velika ljubav prof.dr.sc. Draška Šermana, tijekom cijelog njegova života, bila biologija i ekologija Jadrana, posebno morski sisavci. Ljubav prema tim istraživanjima stječe već u ljeto 1959. posvećeno ekologiji, mikrobiologiji, ronjenju na dah u Woods Hole, Oceanografskog instituta SAD gdje mu je učitelj bio David Owen. Od1960 -1962 proučava fitobentos i bavi se ekološkim istraživanjima u Dubrovniku i Splitu, a učitelji su mu bili Zlatko Pavletić i Stjepan Horvat, Tomo Gamulin i Helena Gamulin Brida. Ljubav prema ekologiji ostaje mu kroz čitav život, pa je dio svoje znanstvene aktivnosti posvetio UNESCO-vim rezervatima biosfere Man and biosphere kao predsjednik Odbora MAB za Hrvatsku, a posebno su značajne njegove aktivnosti u SEMEP-u.

Prof.dr.sc. Draško Šerman bio je i vrhunski nastavnik Medicinskog fakulteta, neobično topla i optimistična osoba koju će zauvijek po dobrome pamtiti njegovi učenici i svi ostali koji su ga u životu upoznali.

 


 
2015-04-15
Na vrh
  Preminuo prof. dr.sc. Draško Šerman
 

S tugom u srcu javljamo da nas je 9. 4. 2015. u 79. godini napustio gospodin

prof. dr. sc. DRAŠKO ŠERMAN

redoviti profesor Medicinskog fakulteta u miru i naš dugogodišnji

predstojnik

Ispraćaj nezaboravnog učitelja i našeg predragog člana bit će u
utorak, 14. 4. 2015. u 12,50 sati u krematoriju na Mirogoju.

Zavod za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Počivao u miru Božjem!

 

 

 

 

 

 


 
2015-04-13
Na vrh
 Preminula prof. dr.sc. Božica Levak-Švajger
 

Javljamo tužnu vijest da nas je u četvrtak, 1. siječnja 2015.g. u 86. godini života napustila naša draga prof.dr.sc. Božica Levak-Švajger, umirovljena članica Zavoda i Katedre za medicinsku biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ispraćaj drage pokojnice bit će u četvrtak 8. siječnja 2015. u 14:30 sati, u krematoriju na Mirogoju. Sveta misa zadušnica služit će se istoga dana u 18 sati u crkvi sv. Leopolda Mandića.

Prof. dr.sc. Božica Levak-Švajger, diplomirala je Biologiju i doktorirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U svojstvu postdoktoranda boravila je u laboratoriju Arona Arthura Moscone na Sveučilištu u Chicagu, SAD. Od 1955. godine  radi na Zavodu za biologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje je postala prvi suradnik prof. Nikole Škreba i započela svoju kontinuiranu istraživačku karijeru u eksperimentalnoj embriologiji sisavaca, s naglaskom na razvojni potencijal ranog postimplantacijskog zametka štakora  u različitim ektopičnim okruženjima in vivo, odnosno nakon transplantacije u izvanmaternični okoliš. Počevši s embrionalnim transplantatima u prednjoj komori oka ("Doprinos problemu izvanmaterničnog razvoja zametka sisavaca", doktorska disertacija, 1962), njezino istraživanje je kulminiralo u prvoj uspješnoj izotransplantaciji zametnih listića izoliranih prije i poslije gastrulacije pod čahuru bubrega koju je provela 1968. godine, sa svojim suprugom Antonom Švajgerom. Rezultati ovog eksperimentalnog pristupa, u kombinaciji s histološkom analizom teratoma proizašlih iz transplantata, dali su prvi uvjerljiv dokaz o porijeklu svih triju definitivnih zametnih listića iz epiblasta (primitivni ektoderm). Priznata i primjenjena u brojnim laboratorijima diljem svijeta, ova metoda je značajno pridonjela poznavanju embrionalnih i ekstraembionalnih staničnih linija u sisavaca. Rad prof.dr.sc. Božice Levak-Švajger svrstava je u pionire razvojne biologije sisavaca koji su ujedno začetnici Zagrebačke embriološke škole.


 
2015-01-07
Na vrh
 Ispraćaj prof. dr. sc. Marina Bulata.
 

Dana 30. travnja 2012. g. preminuo je prof. dr. sc. Marin Bulat.

Ispraćaj će biti 04. svibnja 2012. g. u 13,50 u Velikoj dvorani krematorija na Mirogoju. Sv. Misa zadušnica služit će se u crkvi “Sv. Mati Slobode” na Jarunu u 15,30.


 
2012-05-04
Na vrh
 IN MEMORIAM: Prof.dr.sc​. Branimir Richter (1920-2012​)
 

Javljamo tužnu vijest da nas je u utorak, 3. travnja 2012.g. napustio jedan od utemeljitelja Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva i prvi dopredsjednik HKLD-a prof.dr.sc. Branimir Richter, dr.med., specijalist mikrobiologije i parasitologije. Prof. Richter rodio se 10. siječnja 1920. godine u Zagrebu. Većinu svog radnog i životnog vijeka proveo je kao zaposlenik Škole narodnog zdravlja 'Andrija Štampar' čije je ime kvalitetno predstavljao širom svijeta. Prof. Richter je bio i autor prvog Statuta HKLD-a, a osobno je izradio i prvi logo HKLD za koji je odabrao vrlo simboličan motiv: križ ispunjen hrvatskim tropletom – motiv s Višeslavove krstionice. Prof. Richter bio je živi primjer zdravstvenog radnika – liječnika, sveučilišnog profesora, aktivnog umirovljenika (umirovljenički radni vijek skoro mu je dulji od onog „aktivnog“) koji je mogao i htio biti drugima primjer, pomoć, prijatelj, učitelj, utjeha, mentor...

Ispraćaj našeg dragog Profesora bit će u četvrtak, 5. travnja 2012.g. u 11:40 sati na Mirogoju.

Misa zadušnica služit će se u Bazilici Srca Isusova u utorak, 10. travnja 2012.g. s početkom u 17 sati.

Pokoj vječni, daruj mu, Gospodine!

HKLD Zagreb


 
2012-04-06
Na vrh
 Preminuo mr. sc. Dalibor Broz
 

db

U nedjelju, 29. siječnja, u osamdesetoj godini života preminuo je dugogodišnji nastavnik Zavoda za fiziku i biofiziku mr. sc. Dalibor Broz. Cijeli svoj vijek proveo u rodnom Zagrebu gdje je nakon mature 1951. godine upisao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Diplomirao je na smjeru Eksperimentalna fizika a prije dolaska na Medicinski fakultet 1971. godine radio je u istraživačkim laboratorijima Fotokemike i Chromosa. Nakon umirovljenja 1993. godine kao honorarni nastavnik radio je na Grafičkom fakultetu na Katedri za reprodukcijsku fotografiju što je pored fizike bila druga tema njegovog velikog interesa.

Radu sa studentima uvijek je pridavao veliku pažnju i s posebnim pedagoškim darom komplicirane teme iz fizike objašnjavao je na jednostavan i razumljiv način. S bezgraničnim strpljenjem odgovarao na bezbrojna studentska pitanja i uvijek im je bio spreman pomoći.

Mi, kolege, imali smo pak njegovu nesebičnu pomoć u rješavanju praktičnih problema pri smišljanju i postavljanju vježbi, ili rješavanju dilema kako prezentirati studentima pojedine teške teme. Uvijek je znao iz jednostavnog pribora napraviti zgodan pokus ili vježbu i nastojao je fiziku napraviti popularnom i zabavnom. Nedostajat će nam njegove zanimljive priče, zagrebački štikleci i životna mudrost.

Pogreb našeg Dalibora održao se u krugu obitelji, a misa zadušnica bit će u utorak 7.veljače u 18,30 sati u crkvi Sv. Blaža u Prilazu G. Deželića 64.

 


 
2012-02-02
Na vrh
 Preminuo Milivoj Škiljević
 

 

U ponedjeljak, 16. siječnja 2012. godine zauvijek nas je napustio Milivoj Škiljević, djelatnik Katedre za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku.

Hrabro i strpljivo borio se sa zloćudnom bolešću, neravnopravnu bitku izgubio je dostojanstveno i zauvijek će nam ostati za primjer njegovo strpljivo trpljenje zle sudbine.

Posljednji ispraćaj našeg dragog Milivoja bit će u petak, 20. siječnja 2012. godine u 13.00 sati na Krematoriju.

Hvala mu i slava!

Počivao u miru.

 

Prof.dr.sc. Jadranka Božikov,
Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"


 
2012-01-17
Na vrh
 Preminuo je najstariji nastavnik Medicinskog fakulteta prof. dr.sc. Božo Metzger
 

In memoriam

bm

U subotu, 7. siječnja 2012. godine zauvijek nas je napustio najstariji nastavnik Medicinskog fakulteta, prof.dr.sc. Božo Metzger, redoviti profesor fizike u mirovini.

Prof.dr.sc. Božo Metzger se rodio u Karlovcu 4. ožujka davne 1913. godine. Školovao se u rodnom gradu, ali i u Mariboru, Vinkovcima i Zagrebu. Još je kao petanestogodišnji gimnazijalac održao predavanje pred profesorima vinkovačke gimnazije na temu „Radio“. Interes za radiotehniku je zadržao cijeli svoj život. Njegovo djelo „Radio priručnik za amatere i tehničare“ izdan prvi puta 1972. godine, doživjelo je čak 4 ponovljena izdanja. No, tijekom boravka u Vinkovcima u pamćenje su mu se usjekli i prizori patnje oboljelih od tuberkuloze koji su Metzgera, prvi puta neposredno doveli u vezu s ionizirajućim zračenjem. Naime, stric Stjepan Metzger je kao liječnik u Vinkovcima pomagao oboljelima od tuberkuloze te je zbog prekomjernog ozračivanja, upotrebljavajući čak tri nezaštićena rendgenska uređaja, nažalost umro vrlo rano. Taj događaj je na mladog Božu ostavio duboki trag i odredio njegov životni put. Sudbinu strica nije zaboravio pa je prije nekoliko godina (sa svojih 95 godina) objavio članak u Liječničkim novinama (br.70, 15.6.2008.) pod imenom „Jedna liječnička smrt“.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Božo Metzger je završio 1936. godine studij u tzv. znanstvenoj grupi IV (Fizikalna grupa). Doktorsku disertaciju po imenom „Nov način uklanjanja fadinga i smetnja za automatsko primanje radiotelegrafskih i vremenskih signala na kratkom valu“ obranio je početkom 1940. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Prvo se zaposlio na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, ali već 1942. godine je kao docent Veterinarskog fakultetu postao prvi predstojnik i nastavnik Zavoda za fiziku. Na Medicinskom fakultetu je počeo honorarno predavati 1945. godine. Samo nekoliko godina kasnije, točnije 1948. godine, dr. Božo Metzger je osnovao Zavod za fiziku Medicinskog fakulteta koji je u to doba bio smješten na Veterinarskom fakultetu (sve do 1981.godine). Zbog toga se danas prof.dr. Božo Metzger smatra utemeljiteljem fizike unutar biomedicinske grupe, a njegova Skripta iz fizike za studente Veterinarskog i Medicinskog fakulteta prvim udžbenikom iz tog područja u Hrvatskoj (izdana 1947. godine). Prof.dr. Božo Metzger je odgojio preko 20 generacija studenata medicine. U ime Zavoda za fiziku i biofiziku Medicinskog fakulteta prije samo mjesec dana predala sam prof.dr.sc. Boži Metzgeru Zahvalnicu za utemeljenje našeg Zavoda te za izuzetni doprinos u području fizike i medicine.

Kao konzilijarni fizičar u Kliničkoj bolnici „Sestara milosrdnica“ (prije „Dr. Mladen Stojanović“) Božo Metzger od 1958. godine vodi dozimetriju i zaštitu od radijacije, a od 1963. do svog umirovljenja 1979. godine je bio voditelj Odsjeka za radiološku fiziku u Zavodu za radiologiju i nuklearnu medicinu iste bolnice. Osim medicinsko-radiološkom fizikom, Božo Metzger se bavio i primjenjenom elektronikom. Najveći broj radova je objavio kao autor i koautor u medicinskim časopisima te u zbornicima radova medicinskih kongresa i simpozija. Umirovljen je u zvanju redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Uskoro bi trebala biti objavljena monografija o prof.dr. Boži Metzgeru koju priprema dr. Stella Fatović Ferenčić (Odsjek za povijest medicinskih znanosti, HAZU).

 

doc.dr.sc. Sanja Dolanski Babić (Zavod za fiziku i biofiziku)

 


 
2012-01-10
Na vrh
 Komemoracija za prof. dr.sc. Ivana Bradića
 

Komemoracija za prof. dr.sc. Ivana Bradića održati će se u petak 28. 10. u 13 sati u dvorani Botteri edukacijskog centra Rebro.


 
2011-10-24
Na vrh
 IN MEMORIAM: prof. dr. sc. Marin Bulat
 

In memoriam

Profesor emeritus Marin Bulat , 1936.-2012.

Marin Bulat

Prof. emeritus Marin Bulat preminuo je u ponedjeljak 30. travnja, a njegovom smrću Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izgubio je izuzetnog nastavnika i znanstvenika koji je bitno utjecao i pridonio ugledu zagrebačkog Medicinskog fakulteta, ne samo u tu u domovini već i u svijetu. Njegova potpuna posvećenost znanosti i medicinskoj edukaciji rezultirala je velikim i značajnim opusom u području neuroznanosti i farmakologije, tako da je dugačak popis njegovih znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i priručnika koji su svojom kvalitetom i relevantnošću bitno utjecali na odgoj naraštaja studenata medicine, a i danas utječu na školovanje specijalizanata i doktora biomedicinskih znanosti, te budućih nastavnika Medicinskog fakulteta.

Prof. Bulat rođen je 1936. godine u mjestu Bisko u Cetinskoj krajini. Godine 1956. maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1962. godine. Još kao student pokazao je interes za znanost i postao stipendist Instituta »Ruđer Bošković«. Ta je stipendija omogućila normalan završetak studija medicine budući da je poticao iz mnogočlane, skromne, katoličke obitelji. Stoga je po završetku studija svoju istraživačku karijeru i započeo na Institutu „Ruđer Bošković“ gdje je pod mentorstvom prof.dr. Zlatka Supeka magistrirao 1964. g. , te doktorirao 1966. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U periodu od 1966.-68. boravio je na postdoktorskom usavršavanju iz neurofiziologije na Indiana University Medical Center u Indianapolisu. Po povratku u domovinu od 1970.-73. voditelj je Laboratorija za eksperimentalnu neuropatologiju na Institutu «Ruđer Bošković». Zbog svojih izuzetnih znanstvenih postignuća postaje gostujući profesor na The Chicago Medical School u Chicagu (1973.-1976.), gdje na Department of Pharmacology drži redovitu nastavu farmakologije medicinarima. Godine 1980. prelazi s Instituta »Ruđer Bošković« na Medicinski fakultet u Zagrebu, Zavod za farmakologiju, kao izvanredni profesor, gdje je 1984. izabran za redovitog profesora, da bi 1997. postao redoviti profesor u trajnom zvanju. Ubrzo nakon umirovljenja godine 2003. izabran je u zvanje profesor emeritus na Sveučilištu u Zagrebu.

 

Prof. Bulat je bio izuzetan predavač koji se znao prilagoditi slušačima bilo da se radi o studentima medicine, specijalizantima, polaznicima doktorskih studija, kolegama drugih struka ili kolegama iz područja. Za svako predavanje se posebno spremao bez izuzetka uz „pozitivnu tremu „ kako je znao reći, te je stoga redovito za svoju nastavu dobivao u anketama najviše ocjene.

Izuzetno je značajan za razvoj edukacije iz farmakologije u domovini Hrvatskoj. Naime, osim u Zagrebu bio je i voditelj nastave na Medicinskom studiju u Splitu i potpomogao je osamostaljenje tog studija i katedre. Često je držao nastavu i u Osijeku. Na poslijediplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bio je nositelj čak pet kolegija i predavač u više drugih. Sudjelovao je značajno u formiranju novog Doktorskog studija iz neuroznanosti na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik prvih udžbenika iz farmakologije: Farmakologija za medicinare (Medicinski fakultet, Zagreb, 1989.), te više izdanja udžbenika Medicinska farmakologija (Medicinska naklada, Zagreb, 1993., 1999. i 2001.).

U struci je bio jako aktivan. Tako je bio u više navrata tajnik Hrvatskog društva farmakologa i jedan od njegovih osnivača. U dva mandata je bio predsjednik tog društva. U tijeku domovinskog rata uspio je Hrvatsko društvo farmakologa uvesti u svjetsku udrugu (IUPHAR), te omogućio da to društvo bude suosnivač europskog udruženja farmakologa 1995. godine. Bio je više godina naš predstavnik u relevantnim međunarodnim strukovnim tijelima.

Osim u društvu farmakologa dao je značajni doprinos razvoju neuroznanosti, jer je bio jedan od osnivača Hrvatskog društva za neuroznanost i prvi predsjednik tog društva (2000.-2003.). U okviru tih aktivnosti pamtimo u njegovoj režiji organizaciju Prvog hrvatskog kongresa farmakologije, kao i Prvog hrvatskog kongresa neuroznanosti s međunarodnim učešćem, te više drugih skupova i simpozija koji su slijedili.

Bio je izuzetno načitan u više područja znanosti, a s velikom ljubavlju i za svoju dušu istraživao je hrvatsku povijest i književnost. Bio je pravi erudit. Razgovor o znanosti, uz obaveznu šalicu kave i cigaretu, uvijek bi izmamio osmjeh na njegovom licu. Neumorno je pratio međunarodna zbivanja i napredak u znanosti, te je kreativno uvodio nove modele i pristupe u istraživanju znanstvenih problema kojima se bavio (prolazak lijekova kroz krvno-moždanu barijeru u mozak i likvor, neurofarmakologija, fiziologija i patofiziologija cerebrospinalnog likvora i intrakranijskog tlaka). Znao je reći: „Kraljevstvo za model“ jer su modeli ono što otvara nove vidike i omogućava da se vidi dalje nego ranije. Uvidio je mnoge činjenice i fenomene koji su se protivili uvriježenim stajalištima u znanosti. No, čvrst i nepokolebljiv kakav je bio nije popuštao pred takozvanim stranim velikim autoritetima nego se s velikom snagom i vjerom borio za svoju istinu.

U znanosti je postigao vrhunce o kojima mnogi mogu samo sanjati. Pubicirao je preko 80 znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, od kojih veći broj u najuticajnijim i najuglednijim časopisima kao što su (Science, Nature, J. Physiology-London i sl.). Ti radovi s hrvatskom adresom promijenili su tijek znanosti u tom području.

 

Iako skroman, nenametljiv i samozatajan za svoj znanstveni rad dobio je Godišnju državnu nagradu za znanost od Sabora RH (1997.), te je odlikovan redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića od predsjednika RH (1998.).

 

U okviru navedene znanstvene problematike bio je mentor 17 magistarskih i doktorskih tema. Ti njegovi učenici, gotovo svi odreda, danas su poznati i ugledni profesori i znanstvenici zagrebačkog Sveučilišta i drugih Sveučilišta i Instituta u Hrvatskoj, te u inozemstvu.

 

Iza izvanrednog znanstvenika, koji ostavljaju trajan trag u znanosti kao što je bio naš profesor Marin Bulat, ostaju vrhunski znanstveni radovi, ali i učenici koji nastavljaju njegov rad. Osobno mi je drago da je prof. Bulat dovoljno dugo živio da vidi te plodove svoga rada i znam da je zbog toga bio zadovoljan. Znao je govoriti da je znanost kao svijeća koja slabašno gori, te treba sa izuzetnom pažnjom, znanstvenim poštenjem i velikim upornim radom taj plamen sačuvati i prenijeti dalje. Taj težak zadatak je uspješno prenio na nas, njegove učenike. Ostat će nam kao svjetionik u teškim i mračnim vremenima da izdržimo i taj slabašan plamen prenesemo dalje.

 

Hvala profesoru Marinu Bulatu na svemu što nam je dao, na svemu što nas je naučio. Ostat će trajno u našim srcima.

 

Prof.dr.sc. Marijan Klarica

 

 


 
2012-05-11
Na vrh