Home arrow Čuli smo arrow Čuli smo da... arrow Liga prvaka
Liga prvaka PDF Ispis E-mail
(2 glasova)

Marlena   
Tuesday, 14 April 2009
loptaVolim nogomet, ne generalno, ali malo je tako dobre zabave kao kada počne Liga prvaka. Gledam večeras Chelsea i Liverpool (4:4), pa ljudi moji to je umjetnost od sporta i života, to je i vještina i mudrost i iskonske vrijednosti i sve svemirske sile ukriženih zraka na zelenoj pozadini. Viteštvo na travi. Bože, kakav nogomet! Bože, kako igraju! Jedva čekam Chelsea - Barcelona!
Svake godine iznova ostajem zapanjena utakmicama Lige prvaka. U djetinjstvu sam nogomet doživljavala kao nešto jako dosadno i tromo, takav je tada na domaćim utakmicama i bio.
Očevo društvo bi se nedjeljom poslijepodne skupilo u vrtu, iz malog tranzistora u kožnoj futroli s ručkom, s debelim baterijom privezanom na pozadinu tranzistora gumicama za kosu, slušalo naizmjenično javljanje reportera iz Rijeke, Osijeka, Mostara, Sarajeva, Beograda. To su bile tako trome utakmice da bi se tim mixom presjeka zbivanja u desetak utakmica odjednom ispunilo tih par sati poslijepodneva uz pivu i ptičice u vrtu. Pod voćkama.
U ulici u kojoj sam odrasla igrom nekih čudnih okolnosti bila sam jedina djevojčica, jedincata. Tako, odrasla sam igrajući se rata i igrajući nogomet. Uglavnom sam bila golman, iz tog razdoblja imam ožiljak na koljenu koji je ostao nakon jednog požrtvovnog bacanja u travu u kojoj je bila boca od Inke. Dečki bi sebi dodijelili uloge Mlinarića, Kranjčara i drugih pozitivaca a mene bi s malom djecom svrstali u neku neprijateljsku momčad. Sjećam se zadnjeg igranja nogometa,. Nedjelja poslijepodne. Nakon utakmice smo sjedili na granama jednog drveta, njihov predstavnik mi je priopćio da sam ja ženska i da se više ne možemo igrati skupa. Bila sam četvrti razred, bila je jesen i mirisalo je na neku paljevinu, dim. Eto, tako je završila moja prva nogometna faza.
Druga je počela za vrijeme moje prve trudnoće u podstanarskom stanu za malim televizorom, bila sam na stažu, muž stalno dežuran a ja se navukla na Ligu prvaka. Od tada, vec petnaestak godina, uživam u svim mudrostima i estetskim dimenzijama koje ta predstava nudi. Posebno je lijepo što uglavnom presrčano ne navijam ni za koga, odnosno moji motivi navijanja su labavi pa se ne uzrujavam, ne psujem i ne bježim u toalet ili kuhinju da ispraznim napetost. Oduševljavaju me te kombinatorike kretanja i gibanje cijelih timova sa zajedničkim ciljem, kao jedan organizam, kao neka nabrijana ameba, ta neposustajuća upornost, nema predaje.
Večeras sam za vrijeme utakmice nekoliko puta pomislila - gotovo je, ali nije bilo. Tako se igra, tako bi trebalo živjeti. Nije gotovo uistinu do zvižduka. Pa niti nakon njega, postoje utakmice i nakon zvižduka. Prečesto pomislim, ma nema više prilike, ne isplati se potruditi, nema popravka, nema vremena, to nije moguće, a onda pogledam ovakvu utakmicu i shvatim koliko mi upornosti i predanog trčanja ponekad nedostaje. I timskog rada i osjećaja za lopte sa strane, za lopte što dolaze iza glave i one na rubu nedominantne strane vidnog polja. Kakav slobodan udarac vidjesmo večeras! Svi oni zgusnuti vrhunski igrači, hrabar i precizan udarac s puno vjere u desnu polovicu gola malo iznad glave golmana i kao u Alkemičaru-sve su se svemirske sile urotile da lopta uđe u gol. Kakav udarac! Vjerojatno čovjek koji je pucao nije gledao ni lica živih ciglica živog zida i neživih strahova i prepreka, samo taj mali prolaz kroz koji treba upucati loptu.
Teško je pucati između zidova i iznad glava, najteže je sa zidovima koje sama postavim, znam svoje slabe točke pa ih postavljam na najteža mjesta. Sama sebi uistinu postavljam ponekad najtežu stazu. Tako sama sebe treniram. Tako se treniramo i stručno, tijekom studija, spremamo se na najteže situacije i najteža pitanja u testovima, pitanja na koja su odgovori sitnim slovima.
Kada smo kod utreniranosti u nogometu me fascinira i uloga trenera, recimo taj Guus Hiddink, shvaćam da može tako voditi Chelsea, ali to što je napravio od Rusa! U čemu je stvar, u raspodjeli aerobnih i treninga snage, u uvježbavanju kombinacija, u pojedinačnim igračima čini mi se ponajmanje. U duhu? Što im govori i kako natjera te ljude da onako trče do kraja, da voljom svladaju bol u mišićima i zglobovima i ljudsko razočaranje kada se možda gubi utakmica. Sve nešto mislim, ima li uopće timskog rada u bolnici? Jesu li šefovi svjesni da bi trebali gledati što radi Dr Guus? Gdje je scena da netko trči naprijed ili sa strane, netko mu doda loptu da sjedne na pravu nogu, proslijedi je gdje treba i onda da zajedno podijele sreću što samo jedan pada na koljena i klizi po travi, samo zbog jednog tužni dječak u publici skače od sreće a ekipa u Dubravi puca u zrak. Onom koji je dodao loptu preostaje da skače na leđa onome koji je klizio po travi, i ništa više. A ipak dodaje loptu i u sljedećoj prilici. Možda ima premalo onih među nama koji smo spremni dodati dobru loptu, premalo nas je spremno to pokušati učiti. Previše očekujemo od pojedinačnih neorganiziranih udaraca na gol. Nitko ne bi dodavao loptu. Gužva u jedanaestercu. Puno bubamara na malom listu.


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.

 

Iz Arhive

endoscopic surgeryEndoskopsko uklanjanje ranog karcinoma želuca i crijeva metodom “tunelinga” prvi je put u petak izvedeno u K...
Opširnije...
HID & EFIS Od 20. do 21. listopada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je znanstveni skup „2017 Annua...
Opširnije...
TeaTime predavanje Na našem 19. TeaTime predavanju, 30.10.2017., druži...
Opširnije...
medial jordanUz čaj i čajne kekse družimo se u ponedjeljak, 30.10.2017, točno u 5.00 (p.m.) s prim.dr. Nabeelom Zoimatom koj...
Opširnije...

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Rujan 2019 > »
P U S C P S S
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0