Home arrow Čuli smo arrow Čuli smo da... arrow Pokretačka snaga glazbe
Pokretačka snaga glazbe PDF Ispis E-mail
(1 glas)

Sunčana Bošnjak Brkić   
Saturday, 19 January 2013
plesPovezanost emocija, glazbe i pokreta intrigira znanstvenike. Nedavna studija objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences, pokazuje da su pojedine emocije iskazane korespondirajućom  glazbom i pokretima. Studija također pokazuje da je trostruka povezanost glazbe, pokreta i osjećaja stalna čak i u raznim i udaljenim kulturama.
Znanstvnici iz Dartmouthu, Beau Sieversi  i Thalia Wheatley stvorili su jednostavan kompjuterski program koji producira glazbu ili pokrete. Program omogućuje sudionicima istraživanja u stvaranju vlastite melodije (korištene su note klavira) ili uređivanju vlastite animaciju (prikazuje pokrete malene loptice) podešavanjem nečega poput miksera za glazbu u studijima.
Svaka kontrola predstavlja drugi aspekt zvuka ili animacije: prvom kontrolom regulira se stopa koja određuje frekvenciju kojom se note sviraju odnosno kojim loptica odskakujei, znane kao broj otkucaja u minuti u glazbi. Na drugoj smjer glazbe ili loptice (gore ili dolje). Treća kontrola određuje hoće li promjene visine tona biti nagle ili postepene te a isto tako za promjenu položaja loptice. Poslijednja kontrola regulira je li glazba konsonantna ili disonantna i da li su pokreti loptice pravilni odnosno nepravilni.
Emocije koje je trebalo povezati sa pokretima odnosno glazbom bile su: ljutnja, sreća, mir, tuga i strah. Zadatak sudionika bio je prikazati tih pet emocija pomoću tonova odnosno pomoću pokreta loptice, a htjelo se doznati da li će sve grupe jednako iskazati emocije pomoću pokreta i glazbe.
 
Sudionike istraživanja sačinjavale su dvije veoma različite grupe. Prvu grupu činilo je pedesetak studenata američkog koledža a drugu stotinjak stanovnika sela L'ak u Kambodži, kojeg nastanjuje pleme Kreung. Istraživači su napravili nekoliko prilagodbi programa za provedbu eksperimenta u selu L'ak. Naime, većina mještana tog izoliranog sela nije mogla čitati ni pisati, a nitko nije imao iskustva s računalima. Zamijenili su nazive emocija sa slikama emocija a računalni miš s vanjskom kontrolom.
Obje grupe bile su još podijeljene na dvije, ovisno o tome da li su koristili note klavira ili animaciju loptice.
Istraživanje je pokazalo da su sve grupe emocije prikazale sličnom glazbom odnosno pokretima. Uz jednu iznimku,osjećaj ljutnje. Kambodžanska percepcija ljutnje je bliža američkoj percepciji straha. Budući da su česte situacije u kojima se ljutnja i strah  isprepliću ovakav rezultat nije posve iznenadujući. Sve u svemu autori studije su zaključili da su bar za pet emocija testiranih ovom studijom poveznica emocije pokreta i glazbe univerzalni.

Koja je onda svrha glazbe? I slike i skulpture mogu probuditi osjećaje u nama, no ne mogu nas toliko povezati i pokrenuti. Samo nas glazba može tako duboko obuzeti, vodeći nas u svijet koji je daleko od  svakodnevnih briga i obaveza.
Mnogo se istražuje može li glazba ukloniti i fizičku bol. Bol, neugodno stanje osjeta i emocija povezan je sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. On je ujedno osjetni proces u tijelu  i subjektivan fenomen na koji utjece psiholosko i emocionalno stanje pojedinca. Studije pokazuju da može biti efektivna, bilo sama za sebe, bilo u kombinaciji s ostalim tipovima terapije. Stres i nervoza povećavaju bol tako da bilo što što može poslužiti za opuštanje može i pomoći. Glazba nam skreće pažnju i tako ublažava patnju. Najveći efekt dakako ima glazba koju pacijent sam odabere.
Glazbu koriste i korporacije, stavljajući melodije koje će ljudima biti privlačne kao pozadinu u reklame za proizvode koje žele prodati.
Danas imamo pouzdane dokaze da muzički trening utječe na mozak i na fizičkoj razini. Mozak muzičara i nemuzičara različit je. Muzički trening može promijeniti neurološku organizaciju različitih kognitivnih procesa. Istraživanja čak pokazuju da mozak muzičara procesira muziku i jezik koristeći iste moždane putove. Istraživanje koje su proveli Patston i Tippett, dvije skupine, muzicari i nemuzicari, bile su podvrgnute rješavanju testova verbalne inteligencije i vizualne inteligencije uz pozadinsku muziku. Budući da su muzičari postigli lošije rerzulate u testovima verbalne inteligencije, dok su rezultati testova vizualne inteligencije bili slični, pretpostavlja se da mozak muzičara procesuira muziku i jezik koristeći iste neurološke puteve.
Znanstvenici su počeli istraživati umove modernog čovjeka kako bi shvatili porijeklo ljubavi prema glazbi. Muzika utječe na subkortikalna područja mozga. Modelira limbički sustav pokrećući neurokemijske reakcije. Može inhibirati proizvodnju hormona stresa.
Jedna od zanimljivih studija mozga bavi se najintenzivnijim fizičkim očitovanjem emocionalnog učinka muzike, ježenjem kože, odnosno piloerekcijom. Nisu svi ljudi doživjeli ježenje kože ali za one koji jesu lako ga je opisati. Dlake na vratu i rukama se podižu te osjetimo trnce niz kralježnicu. Takva reakcija na glazbu nije pod utjecajem naše volje. Ne možemo ga doživjeti bez da slušamo glazbu.
Valarie Salimpoor i njene kolege sa McGilla krenuli su u istraživanje trenutnih odgovora mozga na ljudima koji slušaju glazbu od koje im se ježi koža. Prva stvar koju su otkrili je da nema nekog sigurnog načina da se taj fenomen postigne već da se javlja kao slučajna reakcija na promjenu u melodiji, npr promjena pjevača ili harmonije, tugaljiva melodija, jednostavnost solo soprano glasa a ponekad i kada kroz bogatu muzicku pozadinu začujemo zvuk jednoga instrumenta...
Ljudi koji su sudjelovali u eksperimnetu morali su donijeti sami svoju muziku od koje su smatrali da će postići efekt ježenja.
Eksperimentom je utvrđeno da se prilikom piloerekcije aktivira evolucijski stariji dio mozga, i potiče lučenje neurotransmitera dopamina. Strukture mozga kao striatum,striatum, substantia nigra, hippocampus, nucleus accumbens, frontalni korteks tada su stimulirane.
Ova reakcija u mozgu također je povezana uz motivaciju za rad i razne ovisnosti.
Tipična je pri biološkoj stimulaciji u svrhu produljenja vrste tj. seksualnom uzbuđenju ili nakon konzumiranja visokokalorične hrane. Muzika nam ne pomaže doslovno u preživljavanju tako da mozemo reci da parazitira na ovom sistemu u mozgu. Taj sistem može biti obuzet i kemikalijama koje modificiraju raspoloženje (droge). Ova studija dokazuje da je glazba prirodni stimulans raspoloženja.
Možemo se i sada zapitati zašto glazbu toliko volimo, kada nema materijalnu vrijednost? Možemo li uopće doista znanstveno istražiti nešto što je toliko vezano uz emocije? Ljubav općenito i ljubav prema glazbi je iracionalan osjećaj. Znanstvena potraga za odgovorom na pitanje zašto volimo glazbu, zašto nam je ona toliko potrebna, traje i dalje. No ono u što vjerujemo je da su najvrijednije stvari u životu koje nemaju cijenu...Vrijednost glazbe je u njenoj sposobnosti da nas gane i pokrene.
 


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.

 

Iz Arhive

endoscopic surgeryEndoskopsko uklanjanje ranog karcinoma želuca i crijeva metodom “tunelinga” prvi je put u petak izvedeno u K...
Opširnije...
HID & EFIS Od 20. do 21. listopada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je znanstveni skup „2017 Annua...
Opširnije...
TeaTime predavanje Na našem 19. TeaTime predavanju, 30.10.2017., druži...
Opširnije...
medial jordanUz čaj i čajne kekse družimo se u ponedjeljak, 30.10.2017, točno u 5.00 (p.m.) s prim.dr. Nabeelom Zoimatom koj...
Opširnije...

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Prosinac 2020 > »
P U S C P S S
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0