Home arrow Čuli smo arrow Čuli smo da... arrow Teambuilding na Bundeku (roštiljada u svibnju) powered by STUDMEF
Teambuilding na Bundeku (roštiljada u svibnju) powered by STUDMEF PDF Ispis E-mail
(1 glas)

Vanja i Doc   
Monday, 18 May 2015
roštilj na BundekuProteklih smo mjeseci puno radili, dogovarali se, smišljali nove projekate, održali brojne sastanke. Na kraju smo uvidjeli da jedino za sebe nismo imali vremena. Stoga se teambuilding nametnuo kao pravo rješenje. Kako medicinarima dogovori ne idu baš jednostavno (zbog ispita, priprema za ispite), glavni se Urednik odlučio razriješiti dilemu demokratskim putem. Uz par konzultacija presjekao je sve daljnje rasprave i odlučio da će se 9. svibnja održati teambuilding na Bundeku i da se svi bez iznimke (i bez obzira na ispite) imaju pojaviti - pa makar na 5 minuta. Moglo se sa sobom povesti i najprijatelje.
 
Roštilj na Bundeku!
Dan je bio za poželjeti. Sunčano i ugodnih 25oC. Kako smo proveli prvi ovogodišnji teambuilding pod nazivom "Bundek u svibnju" moguće je vidjeti u GALERIJI .
Vrijeme okupljanja 13:00 s tim da se Mislav žrtvovao za sve i došao već u 9:00 kako bi zauzeo kakvu dobru poziciju i klupu. Nažalost, ispalo je da je žrtva bila uzaludna jer je su već prije 9.00 zauzete sve klupe. Stoga savjet, ako kanite roštiljati na Bundeku imajte na umu da trebate doći prije 7.00 kako bi zauzeli kakvo dobro mjesto i poziciju. Kao izvrsno mjesto za roštiljanje Bundek je posebno popularan. No, kako ni mi nismo od jučer, brzo smo se prilagodili situaciji, i uz par deka i stolnjaka uredismo si mjesto na sjajnoj poziciji kako za roštiljanje tako i za zabavu.
Meso (bilo je tu i vratine, ražnjića, piletine, ćevapa i kobasica) pripremljeno dan ranije u „sam svoj majstor“ marinadama samo je čekalo da zaroni u roštilj. Od dvije marinade jedna bijaše za one koji vole ljuto a druga lagana za one ostale. Ispalo je na kraju da je ljuta marinada ljuta za sve osim za one iz slavonskih krajeva. Glad prisutna u svima nama bila je presudna odluku da se odmah prione roštiljanju.  
Po običaju, posljednji je stigao Ivan – šef fotografa i studmefovac s najdužim stažom u Uredništvu čime se tim kompletirao. 11 sjajnih studmefovaca i prijatelji.
bundek studmef Kolika je glad među studmefovcima bila pregolema pokazuje činjenica da naši masterchefovi, Mislav i Deni, nisu još stigli ni završili s prvom turom mesa, a već je započeo proces njihovog nestajanja. Glavni urednik je pokazao dobre organizacijske sposobnosti. Dok su jedni roštiljali, druge je angažirao oko pripravljanja salate, treće za uređivanje prostora za klopu, četvrte za pripremu pribora, čaša, tanjura i ostalog. Sve u svemu nitko nije ostao besposlen. I na kraju, hrana odlična, prilozi ukusni, salate na izvoz i nitko nije ostao gladan. Dapače, od približno 10ak kila mesa u posudama do kraja druženja nije ostalo baš ništa.
Kako je Mislav upravo tog dana slavio rođendan, odlučeno je da mu umjesto Merlinke prigodni Happy birthday otpjeva cijelo Uredništvo. I znate, u povjerenju jer vam drugačije i ne smijemo reći, slavljenik se raznježio i pustio koju suzicu malu.
Budući da su tijekom glavnog obroka u organizam unesene i statistički značajne količine kalorija glavni je Urednik, onako demokratski, naredio da se imaju konzumirati igre pa su iste započete pod geslom „Nakon dobrog roštilja najbolje je igrati graničara“.  
Graničar! Pa tko to još igra na faksu? Probudila su se sjećanja iz osnovne i srednje. Neki su se sa sjetom sjetili onih krasnih vremena kad se za ispit koji je trajao cijelu godinu učilo gradivo koje količinski jedva da bi doseglo gradivo F1. A ubrzo se pokazalo da se u različitim dijelovima hrvatske ne igra isti graničar. Jedni govore o jednim, a drugi o drugim pravilima tako da je prva igra dijelom prošla i u ustanovljavanju pravila igre. Dalje je bilo lakše. Prije početka druge utakmice izučavale su se strategije. Dogovaralo se što bi tko trebao napraviti, kada i kako. Iako su govorili da je to samo igra ipak se u svima vrlo brzo probudio kompetitivni duh (što ćete medicinari ne mogu pobjeći od sebe samih) . Dio igrača je precijenio svoje mogućnosti i snagu pa su se neki igrači već nakon treće utakmice vukli po terenu i bili laka meta protivničke ekipe. Nije bilo odustajanja. Timu koji je imao Vanju i Denija bilo je jednostavno suđeno da pobjeđuje. Drugom timu nije ni Sara mogla pomoći. Nek'a ostane zapisano da je Sara sjajnim okretom i pucačinom, efektno iz igre izbacila glavnog Urednika. Od najboljih igrača sastavljena je jedna ekipa koja je s lakoćom pobijedila ekipu graničara sastavljenu od susjeda roštiljara. Potukli smo ih do nogu. Naša je pobjeda proslavljena kako i doliči. Uz pivo, medicu i vino. Svima po željama.
Još uvijek puni energije prionuli smo teambulding igrama za koje je poznato da se obično pretvore u surovo nadmetanje i za cilj ima pokazati onom drugom koliko još mora učiti da bi pobijedio. A skakalo se u vrećama na štefetu, trčalo na tri noge opet u štafetu, transfuzijom prebacivala tekućina iz jedne u drugu posudu. Trebala se održati i utrka jajnih stanica međutim vrijeme nije bilo na našoj strani. Zapuhalo je sve u 16 i u pet minuta umalo prevrnulo sve na zemlji.  
A kako je bilo? Trebalo je to vidjeti. Trčanje u vrećama urnebesno smiješno. Nije se znalo jel' bi se prije skakalo ili trčalo. Dok su jedni pokušavali skakati što dalje drugi su trčali sitnim koracima. Posljedice nepovoljne i za jedne i za druge. U želji za pobjedom padali su i jedni i drugi no upornost i želja za pobjedom ih je sve dizala i nije im dala ni šansu da odustanu. Trčanje na tri noge pokazalo se kompliciranijim no što je to možda izgledalo na prvi pogled. A transfuzija se pokazala kao pravi kec na desetku za sve one silne kalorije koje je trebalo uništiti. Trebalo je litru tzv. krvi prenijeti s jedne na drugu stranu igrališta – odnosno transfundirati iz jedne u drugu posudu. Kvaka je bila u tome da su šprice bile samo od 10 i 20 mL. Trčalo se, ajme koliko se samo trčalo (vidi slike).  

U dobrom društvu i dobroj zabavi, vrijeme brzo leti pa je tako i nama proletjelo 12 sati. Nismo se ni okrenuli a već je bila prošla ponoć. Pila se piva, bambus i sokovi, pjevalo se uz taktove gitare. Pričale se dogodovštine i prepričavali tračevi s fakulteta. Uz sve to i nije čudno da je ponoć brzo došla. I da nije bilo kiše vjerojatno ne bi se ni rastali koju minutu prije 1 ujutro. Bilo je dobro i dogovorili smo se da ćemo u najskorije vrijeme isto i ponoviti.



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.

 

Iz Arhive

endoscopic surgeryEndoskopsko uklanjanje ranog karcinoma želuca i crijeva metodom “tunelinga” prvi je put u petak izvedeno u K...
Opširnije...
HID & EFIS Od 20. do 21. listopada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je znanstveni skup „2017 Annua...
Opširnije...
TeaTime predavanje Na našem 19. TeaTime predavanju, 30.10.2017., druži...
Opširnije...
medial jordanUz čaj i čajne kekse družimo se u ponedjeljak, 30.10.2017, točno u 5.00 (p.m.) s prim.dr. Nabeelom Zoimatom koj...
Opširnije...

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Srpanj 2020 > »
P U S C P S S
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0