TeaTime: prof. Stjepan Orešković "Ako možeš birati, biraj najbolje" PDF Ispis E-mail
(0 glasova)

Doc   
Monday, 09 October 2017

TeaTimePrvi ovogodišnji, a istodobno i "punoljetni" 18. Tea Time održali smo 28.09.2017. Gost nam je bio prof. Stjepan Orešković, koji je na temelju osobnog iskustva govorio o ulozi obrazovanja u suvremenom svijetu s fokusom na obrazovanje na američkim sveučilištima, preciznije fakultetima Ivy League-a (Harvard, Yale, Cornell, Princeton, Columbia, Pennsylvania, Dartmouth, Brown), pri čemu je američki sustav obrazovanja usporedio sa europskim.

Prilikom izbora željenog fakulteta zasigurno niste gledali u čarobnu kuglu već je velika većina vas u to ušla promišljeno s puno razuma i realnosti pri čemu je kriterij izvrsnosti bio jedan od primarnih. Birali ste fakultet koji daje najviše i najbolje znanje za ono što sutra želite biti. Srećom, kod nas je obrazovanje još uvijek „besplatno“ pa ste bili u mogućnosti da ovisno o interesu birate fakultet koji će zadovoljiti vaše kriterije. Ipak, jeste li se ikad zapitali koje je sveučilište najbolje, te koje su i kakve razlike između pojedinih studija različitih sveučilišta? Ili, jeste li se stvarno ikad upitali koje su i kolike razlike između europskog i američkog sustava obrazovanja? Da razlike postoje jasno je iz činjenice da je tijekom posljednjih pedesetak godina u skupini najboljih sveučilišta u svijetu bilo sve više i više onih iz Amerike, dok je istodobno broj europskih sveučilišta među 20 najboljih stalno padao.  Dakle, važno je razumjeti da razlike postoje i da one nisu male. Kolike su te razlike možda najbolje govori podatak da se među 20 vodećih sveučilišta u svijetu, nalazi 16 sveučilišta iz Amerike (prema ARWU (Academic Ranking of World Universities) listi). Iz tog je razloga i bilo logično saznati u čemu se razlikuje pristup znanosti i obrazovanju koji čini toliku razliku?

„Obrazovanje je ključ napretka“ – je izjava koju se stalno može čuti i čujemo je s razlogom. Način na koji je sustav obrazovanja postavljen puno govori i o ostatku cijelog državnog aparata. Budući da je obrazovanje ključno za oblikovanje mladih umova i nije stoga čudno što se toliki (različiti) interesi sukobljavaju u sadašnjoj reformi školstva. Prof. Orešković je prošlu studijsku godinu proveo na Harvardu na kojem se pored ostalog bavio i pitanjima obrazovanja stoga smo za atraktivnu temu odabrali upravo predavača kojeg trebamo jer je iz osobnog i još uvijek jako svježeg iskustva mogao govoriti o obrazovnom sustavu u Americi i Europi te o njihovim međusobnim razlikama. S druge strane svojim blogom i pisanjem za Huffingtonpost.com pokazuje koliko je duboko uključen u temu kojom smo se bavili na TeaTime-u.

Prvom i najvećom razlikom života i rada našeg sveučilišta i sveučilišta Harvard odnosno nekog sveučilišta iz Ivy League, prof. Orešković vidi u tome što je u Americi život uvijek ispunjen razgovorima sviju sa svima. Pritom se ne misli samo na to da studenti razgovaraju i druže se međusobno, već su aktivni učesnici brojnih znanstvenih rasprava. Doslovno da nema dana, a da na nekom od fakulteta nema nekog predavanja, neke rasprave na kojoj sudjeluje jako puno ljudi. Rasprave su vrlo često interdisciplinarne što je ustvari ključno za napredak u misli i znanosti. Upravo nedostatak tih rasprava predstavlja jedan od najvećih nedostataka našeg znanstvenog i duhovnog života bez kojeg onda nema kvalitetnog znanstvenog, stručnog i institucionalnog napretka.

Prema prof. Oreškoviću lako je vidjeti samo ako se malo dublje pogleda unutar našeg Sveučilišta i fakulteta da na njima vlada pasivnost i međusobna izolacija ljudi, koji se zatvaraju u vlastite fakultete, vlastite katedre i vlastite sobe, što je u suprotnosti s modernim stremljenjima za timskim radom, integracijom networkingom i interdisciplinarnosti. Stoga, trenutno stanje nije dobro za promjene, za stvaranje optimistične zajednice. A jasno se može, kad se pogledaju brojne ekonomske studije, vidjeti da postoji uska povezanost između stupnja obrazovanja i razvijenosti ekonomije, GDP, pokazujući tako da je obrazovanje čudesni štapić za progres.

Kao najbolji primjer te međusobne povezanosti (naj)uspješnijeg obrazovnog sustava i progresa društva, prof. Orešković je spomenuo slučaj Finske. Finska je 1991. godine upala u veliku ekonomsku krizu pri čemu je njihov dohodak pao za više od 23% (dakle gotovo za dvostruko više nego je to bio nedavno slučaj kod nas tijekom ekonomske krize). Dolaskom nove vlade najveći je prioritet stavljen na obrazovanje. Rezultat takvog pristupa je podatak da je Finska danas zemlja s najviše doktora znanosti na 1000 stanovnika, a u posljednjih 10 godina šest su puta bili najkonkurentniji u svijetu. Dakle , moguće je u kratkom se vremenu dignuti s dna na vrh i pritom postaviti dugoročni temelj uspješnog razvoja koji je temeljen na razvoju obrazovanja.

O razlici između uspješnih i neuspješnijih nacija bave se autori knjige „Why nations fail“ (Sveučilište MIT) u kojoj oni objašnjavaju kako su pored obrazovanja, institucije temelj razlike između razvijenih i nerazvijenih nacija. Knjiga je polučila ogroman uspjeh, a hvalospjeve su joj dali brojni nobelovci. Društva koje svoje institucije čine modernim i koja ih stalno razvijaju su uspješna društva i obrnuto. Utjecaj razvijenih institucija na društvo je ogroman.

Utjecaj Harvarda na svijet je značajan što pokazuje analiza Harvard business school koja promatra i analizira kakav utjecaj u svijetu i na društvo imaju njihovi alumni, ljudi koji su radili i studirali na Havardu. Analiziraju kako njihovi alumni utječu na rast GDP tako što prate u koliko se upravnih odbora oni nalaze, koliko ih je dekanima fakulteta, u koliko kompanija su direktori, koliko ih ima u parlamentu i sl.. Kako kaže prof. Orešković, svrha postojanja institucija je stvaranje nekakvog njihovog impakta na društvo. Njihov cilj je da njihovi studenti sutra utječu na društvo, na zdravlje stanovništva, na razvoj ekonomije i sl.

Već je rečeno kako se među 20 vodećih svjetskih sveučilišta nalazi 16 američkih. Uvijek se postavlja pitanje koliko je ta lista objektivna budući da kriteriji nisu uvijek korektni. Na primjer, broj nobelovaca koji rade na nekom Sveučilištu značajno utječe na listu budući da nobelovci čine gotovo 15% od 100% bodova. Ostali faktori su: broj radova koji se objavljuju u 20% najboljih časopisa u pojedinim područjima, broj svih radova s IF (impakt faktor). Prema takvim kriterijma je jasno zašto je Harvard prvi u tri kategorije. Harvard ima 134 nobelovca, a na njihovu medicinskom fakultetu radi 7 nobelovaca. Međutim, kako kaže prof. Orešković ako se i ukloni kriterij nobelovaca opet će sve ostati isto na ranking listi. Lista ima 5 kategorija u kojima je Harvard prvi u tri kategorije u kojima se nalazi i medical science).

Dvije su razlike u tzv. američkom anglosaksonskom sustavu i europskom humboltovom sustavu obrazovanja. Jedna od tih razlika, kojima se vodi obrazovni sustav u Americi, ili barem na Ivy League-u, je tzv. "case based learning", odnosno učenje na primjerima ili slučajevima, ne isključivo iz knjige i teoretski. Ovakav pristup je dobar jer ljudi kroz primjere slučajeva lakše pamte. Takav je pristup primjenjiv u svim područjima znanosti. Usko s njim je povezan i "story-telling". Razlika između dvaju sustava je u filozofiji, metodama i pristupu učenju.

Druga razlika je u principu rješavanje problema ili "problem solving", što je prilično samoobjašnjivo. Pogotovo ovo ima smisla uzme li se u obzir da su najbolje plaćeni ljudi (ne samo u medicini nego i globalno) upravo oni koji rješavaju najveće probleme. Na kraju krajeva, prof. Orešković ističe: "I vi studirate medicinu upravo zato da biste po završetku studija svaki dan rješavali neke probleme." Zato bi voditelji odjela trebali biti oni koji najbolje rješavaju probleme. Ipak u središtu svega su vrijednosti koje sveučilišta žele njegovati i ostvariti. Harvard za sebe kaže da oni obrazuju "citizens and future leaders", odnosno ljude koji će u nekom području biti sposobni biti vođe i kvalitetni građani.

Case based learning i problem solving su dva najvažnija principa koji američki sustav razlikuje od kontinentalnog europskog, humboltovog, sustava.  Kad se promatra razdoblje od 50. godina prošlog stoljeća do danas može se vidjeti da europska sveučilišta dramatično padaju u kvaliteti  i taj pda još nije zaustavljen. Nekad je bilo nezamislivo da među najboljim svjetskim sveučilištima nema velikih europskih sveučilišta, poput rimske La Sapienze, Tubingena, Sorbone i njima sličnim sveučilištima. Značajan obol razvoju obrazovanja a time i uspješnosti sveučilišta daje razvoj tehnologija.

A sad ono što neke od vas vjerojatno najviše i zanima - što je sa studijem medicine? Vjerojatno vas neće iznenaditi informacija da je uz studij prava upravo studij medicine najveći od harvardskih studija. Na njega je i najveća navala: pomalo je zastrašujući podatak da je admission rate tek 2.3%, da se od 7100 prijava prihvati tek 165 kandidata. Od svih prihvaćenih približno 10-12 posto su stranci. Jedan od kriterija za upis je i položen niz kolegija, među kojima su biologija, kemija, fizika, neurologija i slični. Još je veća prednost ako je kandidat već završio neki drugi studij prije upisa na studij medicine. Razlog tomu leži u ranije spomenutim vrijednostima - cilj im je obrazovati ne samo liječnike, već svestrane liječnike koji barataju znanjem i iz drugih polja znanosti: jedan od najvećih stručnjaka za neuroznanost na Yaleu je završio filozofiju! Ne baš ohrabrujući podatak je da je ukupan broj stranaca na studiju medicine Harvard tek 9%. Znamo, ne zvuči baš optimistično. Ali, to ne znači da su naši studenti lošiji ili slabiji - najbitnije za upis na studij medicine u Americi nije to otkuda ste, nego kakav ste čovjek i student. Svestranost i potencijal prije svega. Važno je i spomenuti da studij medicine na Harvardu ne možete upisati ako bar jednu godinu premed školovanja niste završili na nekoj od institucija (škola) koje Harvard priznaje.

Na prijemnom za Harvard i neko drugo sveučilište s Ivy League postoji 5-6 kriterija. Kriterij su ocjene, zatim položeni MCAT odnosno test za medicinski fakultet, intervju, test engleskog, test kritičkog razmišljanja, i posebno na cijeni je kriterij ekstra-kurikularnih aktivnosti budući da Harvard ne želi primati čiste štrebere koji su socijalno, kreativno nezreli pojedinci. Kako su u temelju svega vrijednosti, Harvard obrazuje buduće građane i buduće lidere, stoga oni žele biti uvjereni da onog koga prime mora imaju potencijal.

   I za kraj prenosimo vam savjet prof. Oreškovića: bez obzira na to što ste upisali ili gdje studirate, prije svega gledajte kako da ostanete sretni i zadovoljni u životu. I nađite si nekog mentora, nekoga od koga možete na kvalitetan način naučiti ono što vas zanima i zbog čijeg ćete prisustva u svome životu postati bolja i kvalitetnija osoba.

Uz tu životnu mudrost vas pozdravljamo do idućeg puta! Pratite našu facebook stranicu za obavijesti, jer i slijedeći put vam pripremamo, kao uostalom i svaki put dosad, kvalitetno i zanimljivo predavanje.



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.

 

Vijest tjedna

Registrirajte se i moći ćete pregledavati zaštićene sadržaje.
Sve o otvaranju korisničkog računa te prava i obaveze koja proizlaze iz toga možete naći OVDJE
 

Iz Arhive Culi smo da...

...
Opširnije...
TeaTime predavanje S novom ak. godinom nastavljamo s TeaTime predavanjima, 11. po redu. Za gosta predav...
Opširnije...
generacija 2022.Želimo toplu dobrodošlicu našim novim kolegicama i kolegama - brucošima koji su već odradili dva najznačajnija pr...
Opširnije...

Galerije

Jeste li znali da...

iako težina mozga prosječno iznosi oko 2% tjelesne težine, mozak koristi gotovo 20% ukupnog kisika i 20-30% tjelesne energije

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Listopad 2017 > »
P U S C P S S
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Posljednji komentari

No comment...

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1612
Linkova: 0

Preuzmi vijesti