je u znanosti prisutno jako malo žena. Sudeći po anketi koju je nedavno provela Europska komisija (po službenoj definiciji «tijelo koje predstavlja i podržava opće interese Unije i pokretačka je snaga institucijskog sustava unije") ženama u EU barem do sada nisu baš uvijek i svuda cvale ruže. Mislim prvenstveno na one žene koje su svoju karijeru htjele izgraditi na znanstvenom radu u industriji. Naime, anketa je pokazala da žene u EU čine tek 15% ukupnog istraživačkog kadra (za razliku od javnog sektora, gdje je među znanstvenicima 30% žena, ili akademskih institucija u kojima je zaposleno čak 31% znanstvenica). Očito je da čak i u EU-u, i to u razvojnim i znanstvenim krugovima tradicionalna podjela na «muške i ženske poslove» još nije izumrla. Vjerojatno je najzanimljivija činjenica da je broj znanstvenica u industriji daleko veći u Portugalu (24%) nego, primjerice, u Austriji ili Njemačkoj (oko 9%)! Kako stvari sada stoje, izgleda, da bi se ovakva situacija uskoro mogla u velikoj mjeri poboljšati. Naime, odmah po objavi rezultata ankete Europska komisija je, zajedno s njemačkom vladom, organizirala sastanak predstavnika vodećih europskih kompanija, kao što su Airbus, Air Liquide, EADS, Hewlett Packard, Rolls Royce, Schlumberger te Siemens, da bi raspravili o rezultatima ankete i dogovorili se kako ih promijeniti nabolje. Kako to obično biva, rezultati sastanka bili su cvjetičasti (u prijevodu više nego optimistični)! Zaključeno je, kako je potrebno postići obrazovanje i zapošljavanje barem dvostruko većeg broja žena u tehnološkim i industrijskim znanostima, kako se njihove sposobnosti moraju maksimalno iskoristiti, te ih treba u potpunosti uključiti i u procese planiranja i odlučivanja o pitanjima razvoja i istraživanja! Pitate li se odakle odjednom takav ogroman interes za položaj žena u znanosti onoj industrijskoj? Odgovor će vam najlakše pružiti oni isti (pretpostavljam muški) sudionici sastanka, a on zapravo s promicanjem prava i interesa žena i nema mnogo veze. Naime, «lajtmotiv» čitavog sastanka, a i pravi povod za njegovo održavanje, bio je jedan od zaključaka one ankete, a to je da ukoliko se ne poveća broj žena zaposlenih u tom području, ravnopravno nadmetanje EU s Amerikom (SAD) u industrijskom i tehnološkom razvoju neće biti ostvarivo! Da bi se to nadmetanje uopće ostvarilo, EU planira uložiti 3% svojeg GDP-a u istraživanja, a da bi to bilo moguće, kažu članovi Komisije, potrebno je prvenstveno zaposliti sve one žene koje su već završile školovanje u traženim strukama, no u njima zbog izostanka potpore društva, svoje znanje nisu mogle i iskoristiti! Međutim, bez obzira na razloge (...sjete nas se onda kada nas trebaju), ovo je ipak značajan pomak nabolje, i pozitivan primjer onima koji žele toj istoj Europskoj Uniji pristupiti!
Iako predizborni promidžbeni spotovi, koji polako preplavljuju nacionalnu televiziju uglavnom ne zaslužuju bilo kakav komentar, jedan od njih ipak bi trebao biti primijećen i to iz jednog jedinog razloga- zbog toga što dotiče temu o kojoj se na ovim našim prostorima govori uglavnom prilikom amaterskih pokušaja regulacije (de)populacijske politike ili promjena obiteljskih zakona. Riječ je o spotu koji završava sloganom «neka se i glas žena čuje» (ili nečim sličnim), čime se poziva žene na ostvarivanje svojeg biračkog prava. Lijepo je da se netko sjetio kako žene, ne samo da to pravo imaju, nego čine određeni, (ne mali) postotak biračkog tijela. Da nam je barem svaka godina izborna....ali taj se komentar ionako prečesto čuje!
Samo registrirani korisnici mogu komentirati. Molim ulogirajte se ili registrirajte.