Home arrow Čuli smo arrow Čuli smo da... arrow Zašto me fascinira ljudski mozak
Zašto me fascinira ljudski mozak PDF Ispis E-mail
(2 glasova)

autor Tanja Rudež (preneseno iz Jutarnjeg lista)   
Monday, 02 June 2008


 
Profesor Rakić nagrađen je za radove kojima je objasnio kako se od embrionalnih živčanih stanica stvaraju složene mreže neurona

Otkad su ga u srijedu u 6 ujutro probudili telefonskim pozivom iz Norveške akademije znanosti,  prof. Paško Rakić (75), jedan od najuglednijih i najcitiranijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, ne može se obraniti od novinara.

Naime, prof. Rakić dobitnik je “norveškog Nobela”, nagrade Kavli, koju su utemeljili Norveška akademija znanosti i Zaklada Kavli za izvanredna postignuća na području astrofizike, nanoznanosti i neuroznanosti.

Nagrada, u visini od milijun dolara, ove je godine prvi put dodijeljena, a prof. Rakić jedan je od tri laureata na području neuroznanosti.

• Kakav značaj ima nagrada Kavli u vašoj karijeri?

- Dobio sam nekoliko značajnih nagrada, uključujući Gerard Prize, Bristol-Myers Squibb, Pasarow, Lashley i Fyssen International Science Prize, ali ovo je sigurno najveće priznanje koje sam dobio. Neuroznanost i nanotehnologija nisu postojale u vrijeme kad je Alfred Nobel uspostavio nagradu za medicinu i fiziologiju, stoga nagrada Kavli reflektira golem razvoj znanosti u posljednjih 100 godina. Zato je odlučeno da bude ista i prema vrijednosti i prema načinu na koji se vrši izbor te kako se dodjeljuje Nobelova nagrada. Nagrada će mi biti uručena u Oslu u rujnu ove godine.

• Je li istina da ste nekoliko puta bili u izboru za Nobelovu nagradu?

- Istina je, razni nominatori u Europi i SAD-u nekoliko su me puta predlagali za Nobelovu nagradu. No, Nobelova nagrada za medicinu i (ili) fiziologiju uključuje mnoga područja, poput istraživanja uzroka raka, uvođenja novih dijagnostičkih metoda, razvoja lijekova i mnogih drugih disciplina, tako da se za istraživanja mozga dodjeljuje relativno rijetko. Nagrada Kavli za neuroznanosti dodjeljivat će se svake dvije godine. Imao sam sreću da budem prvi dobitnik tog priznanja.

• Za što vam je dodijeljena ova nagrada, kao i dosadašnje?

- Sve nagrade su priznanja za moj doprinos u razumijevanju razvoja i organizacije mozga, posebno moždane kore, organa koji čini čovjeka različitim od svih drugih živih bića na Zemlji. U svojim istraživanjima mozga bavio sam se time kako se od embrionalnih živčanih stanica tijekom razvitka stvaraju složene, međusobno gusto povezane neuronske mreže koje čine moždanu koru odraslih osoba.


• Znamo li danas kako radi mozak?

- Dosad smo mnogo naučili o tome kako mozak radi i kako je organiziran. Mnogi kažu da smo u posljednjih 30 do 40 godina o mozgu naučili više nego u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Ipak, iako mnogo znamo, još je više onoga što ne znamo. No, vjerujem da ćemo zahvaljujući golemu tehnološkom napretku u molekularnoj i staničnoj biologiji, neuroanatomiji i neurofiziologiji, ukratko neuroznanostima, tijekom sljedećih 30-ak godina moći odgovoriti na to pitanje. To je iznimno važno i zato što danas u razvijenim zemljama glavninu kreveta u bolnicama zauzimaju ljudi koji boluju od različitih bolesti mozga.

Sve dok ne razumijemo patogenezu i porijeklo tih bolesti, ne možemo naći efikasne lijekove.

• Jesu li emocije, pamćenje i mišljenje, sve ono što čini naš um, rezultat biokemijskih reakcija u mozgu?

- Da, gotovo nema dvojbe oko toga. Ljudski mozak sastoji se od oko 100 milijardi živčanih stanica, neurona koji međusobno komuniciraju pomoću neurotransmitera i receptora u sinaptičkim vezama. Neuroni na isti način komuniciraju i kod jednostavnih organizama, kod miša i ostalih sisavaca. No, ono što čovjeka, za razliku od ostalih vrsta, čini kreativnim i posebnim jest rezultat kompleksnosti tih veza među neuronima. Kada budemo i na teorijskoj i na praktičnoj razini razumjeli kompleksnost tih veza, moći ćemo odgovoriti i na pitanje kako mozak radi. Dakako, ne možemo proučavati svaki neuron zasebno jer bi nam tada samo za proučavanje mozga miša trebalo 100 stoljeća. A ljudski je mozak mnogo kompleksniji. Kada se ima na umu da svaki neuron stvara i do 10.000 sinaptičkih veza, jasno je zašto neki znanstvenici kažu da je ljudski mozak najkompleksniji organ u svemiru.  

• Je li religija rezultat evolucije ljudskog mozga kako to tvrde Daniel Dennett i Richard Dawkins?

- Slušao sam Dennettovo predavanje i pročitao glavne dijelove Dawkinsove knjige ‘Iluzija o Bogu’. Slažem se da je sve što čovjek stvara, bilo da je riječ o pjesmama, slikama ili crkvama, produkt njegova mozga. Čovjekova potreba da objasni kako i zašto je sve postalo je prirodna. Najbolji dokaz za to jest činjenica da sve religije, ma kako se razlikovale, imaju istu potrebu: razumjeti što je bilo prije nas i što će biti poslije nas. Kada govorimo o religiji i evoluciji, zgodno je sjetiti se da ljudi nekad nisu znali zašto pada kiša pa su imali boga kiše. Danas znamo da je kiša stohastički proces i nitko se više ne ide moliti bogu kiše. Znamo kako su evolucijom nastale životinje i čovjek, što je na genijalan način objasnio Darwin. Da nije bilo njega, danas bi to uočio svaki biolog na molekularnoj razini. No, želio bih istaknuti da se znanost bavi time kako se nešto dogodilo, a pitanje zašto se dogodilo u domeni je religije.

• Koji je najveći izazov neuroznanosti u budućnosti?

- Razumijevanje onoga što se zbiva u moždanoj kori jer je to onaj dio mozga čija nas kompleksnost čini različitima od ostalih životinja. Moždana kora je središte našeg pamćenja, razumijevanja, jezika i simboličkog razmišljanja. Kad čovjek gleda u nebo, onda to vidi na isti način kao sova ili pas. Štoviše, sova ima još oštriji vid od nas. No, samo smo mi ti koji to pokušavaju razumjeti i znamo to ispričati i prenijeti drugim generacijama.

Ta sposobnost je isključivo posljedica kompleksnosti naše moždane kore, a ne malog mozga ili leđne moždine. Uostalom, kad je Superman, Christopher Reeve, doživio nesreću u kojoj mu je teško ozlijeđena leđna moždina, njegov način razmišljanja ostao je isti kao i prije jer mu je moždana kora bila očuvana. Kada budemo razumijevali kako funkcionira čovjekova moždana kora, moći ćemo odgovoriti i na pitanje tko smo, odakle smo došli i kamo idemo. To je najveći izazov u idućih 50 do 100 godina.

Kakve su vaše veze sa znanstvenicima u našoj zemlji?

- Dobro surađujem s akademikom Ivicom Kostovićem s kojim sam prije dvadesetak godina objavio nekoliko vrlo zapaženih radova. Nedavno smo dobili i sredstva za zajednički projekt u sklopu fonda Jedinstvo uz pomoć znanja (UKF), koji objedinjuje hrvatske znanstvenike u domovini i dijaspori.

Član sam Međunarodnog znanstvenog odbora Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. Tijekom proteklih desetljeća pomogao sam mnogim hrvatskim znanstvenicima kako bi se mogli usavršavati u SAD-u. Neki od njih su se vratili u domovinu, a neki su ostali, poput dr. Nenada Šestana koji je  postao izvanredni profesor na Yaleu. Često posjećujem Hrvatsku, volim otići u Istru odakle je moj otac, te u Dubrovnik odakle je moja majka. (Autor: Tanja Rudež)

 Tko je Paško Rakić

Paško Rakić rođen je 1933. godine. Diplomirao je i doktorirao medicinu na sveučilištu u Beogradu gdje je neko vrijeme radio kao neurokirurg. U Americi, gdje živi već gotovo 40 godina, ostvario je izvanrednu znanstvenu karijeru. Od 1969. do 1978. godine radio je na sveučilištu Harvard, a od 1978. predaje neuroznanosti na sveučilištu Yale. Član je američke Nacionalne akademije znanosti, a bio je i predsjednik američkoga Društva za neuroznanosti koje okuplja oko 35.000 znanstvenika i stručnjaka. Paško Rakić objavio je više od 320 radova koji su citirani preko 30.000 puta. Unatoč godinama, vrlo je vitalan, redovito igra tenis i ne pomišlja na mirovinu.

- Sada moram još više raditi kako bih zaslužio tu nagradu - našalio se prof. Rakić koji je upravo dobio novi petogodišnji projekt američkoga Nacionalnog instituta za zdravlje. Trenutačno vodi interdisciplinarni tim od oko 15 znanstvenika iz desetak zemalja s tri kontinenta, koji zajenički rade na kompleksnim pitanjima razvoja mozga. Prof. Rakić je šef Odjela za neurobiologiju sveučilišta Yale koji ima oko 100 članova. Taj je odjel osnovao prije gotovo 30 godina kao novo područje na Medicinskom fakultetu sveučilišta Yale.


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.

 

Iz Arhive

endoscopic surgeryEndoskopsko uklanjanje ranog karcinoma želuca i crijeva metodom “tunelinga” prvi je put u petak izvedeno u K...
Opširnije...
HID & EFIS Od 20. do 21. listopada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je znanstveni skup „2017 Annua...
Opširnije...
TeaTime predavanje Na našem 19. TeaTime predavanju, 30.10.2017., druži...
Opširnije...
medial jordanUz čaj i čajne kekse družimo se u ponedjeljak, 30.10.2017, točno u 5.00 (p.m.) s prim.dr. Nabeelom Zoimatom koj...
Opširnije...

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Rujan 2019 > »
P U S C P S S
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 2

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0