Djeca samoubojica i sami samoubojice
(1 glas)

Doc   
Tuesday, 25 May 2010
samoubojstvoDjeca čiji je roditelj počinio samoubojstvo imaju veći rizik da i sama počine samoubojstvo ili da razviju neku od većih psihijatrijskih poremećaja. Rezultati dosad najveće studije iz tog područja psihijatrije, pod vodstvom Johns Hopkins Children's Centra, objaviljeni su u svibanjskom broju Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry.

Kako i kada jedan od roditelja umre ima veliki utjecaj na djetetovo kasnije stanje. Budući da su rezultati pokazali da samoubojstvo roditelja ima daleko jači utjecaj na djecu i mlade nego na asolescente,  znanstvenici su zaključili da važnu ulogu moraju imati i čimbenici okoliša te genetski faktori rizika.
"Gubitak roditelja koji je počinio samoubojstvo u ranoj djetetovoj dobi djeluje kao katalizator za samoubojstvo i  razvoj psihičkih poremećaja," rekla je voditeljica studije Holly C. Wilcox, psihijatrijski epidemiolog s Johns Hopkins Children's Centera. "Ipak, moguće je da razvojni, ekološki i genetski faktori djeluju zajedno, te tako povećavaju rizik."
 
Prema znanstvenicima koji su vodili studiju dobre su vijesti da iako djeca imaju veći rizik, većina ih ipak ne umire uslijed samoubojstva. S druge strane, gentski faktori se mogu mijenjati.
Studija je pokazala da važnu prevencijsku ulogu ima brzina i vrijeme intervencije nakon što roditelj počini samoubojstvo.  Stoga se i preporuča pedijatrima da je to vrijeme u kojem moraju pažljivo pratiti i voditi djecu na psihijatrijsku procjenu te tamo gdje je potrebno i provoditi  odgovarajuću skrb. Isto tako kritičnom preventivnom mjerom se pokazala obiteljska podrška.
 
Procjena je da u SAD-u, između 7.000 i 12.000 djece godišnje izgubi roditelja zbog samoubojstvo. Studijom su obrađeni stanovnici Švedske u posljednjih 30 godina, te su analizirani učinci nepravodobne i / ili iznenadne smrti roditelja na djetetov razvoj.
Istraživani su s jedne strane odnos samoubojstva, psihijatrijske hospitalizacije i nasilan zločin tijekom 30 godina u više od 500.000 švedske djece, tinejdžera i mladih odraslih osoba (mlađi od 25) koje su roditelja izgubile zbog samoubojstva, bolesti ili nezgode, dok je s druge strane bilo gotovo 4 milijuna djece, tinejdžera i mladih odraslih osoba  koji su imali roditelje. 
Osobe koje su izgubili roditelja zbog samoubojstva dok su bila djeca ili tinejdžeri razvile su tri puta veću vjerojatnost da i sami počine samoubojstvo u usporedbi s djecom i tinejdžerima koji su imali roditelje. Međutim, razlika nije nađena u riziku za počinjenje samoubojstva kad su uspoređivali osobe koje su roditelja zbog samoubosjtva izgubile nakon 18. godine.
Djeca do 13 godina čiji je roditelj iznenada umro uslijed nesreće imaju dva puta veću vjerojatnost da će umrijeti od samoubojstva u usporedbi s onima čiji su roditelji bili živi, međutim ova razlika nestaje u starijim skupinama.
Djeca ispod 13 godina koja su izgubili roditelja od bolesti nisu imali povećan rizik za samoubojstvo u usporedbi s djecom iste dobi kojima su roditelji bili živi.
Osim toga, osobe koje su izgubile roditelja zbog samoubojstva imale su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će biti hospitalizirane zbog depresije u usporedbi s onim koji su imali žive roditelje. Oni koji su izgubili roditelje zbog nesreće ili bolest imaju 30% odnosno 40% veći rizik za hospitalizaciju.
Studija pokazuje i da gubitak roditelja, bez obzira na uzrok, povećava djetetov rizik za počinjenje nasilnog kriminala.
U istraživanju nisu bila uključena sumnjiva samoubojstva, kao niti djeca koja su već imala  psihijatrijske smetnje u razvoju ili bsu bila tretirana prije smrti roditelja ili ambulantno.  
 Istraživanje je financirao Nacionalni savez za istraživanje shizofrenije i depresije, Nacionalnog instituta za zloupotrebe droga i švedski Research Council.