Ami

Sunday, 23 June 2002

su ciljevi reforme odnosa kliničkih bolnica i medicinskih fakulteta u Hrvatskoj: 1. ukidanje kumulativnog radnog odnosa 2. bolji i pravedniji angažman nastavnika 3. akademski utjecaj na bolnicu Sve bi bilo preidealno kad bi se to moglo realizirati bez većih problema, međutim o­ni su kao što to obično u našem društvu biva nažalost isprječili i ovdje. Neki od problema polaze od činjenice da su bolnice bez kriterija vrsnoće, te, željeli mi vjerovati ili ne, da je dosadašnja kadrovska politika bila korumpirana i kontraproduktivna (koliko se to promjenilo tek ćemo vidjeti jer prve laste ne čine proljeće). Zbog činjenice da su neki profesori (a i to je već za neke od njih postalo upitno budući da se pretraživanjem interneta pokazalo da neki asistenti imaju više radova od nekih naših velikih i čuvenih profesora) presigurni u svoja radna mjesta, a drugi pak nemaju nade da će napredovati zbog nadaleko poznate sistematizacije (odnosno prepunjenosti mjesta). A znamo da nema poticaja bez napredovanja. Fakultet postaje izoliran (od zdravstva) te postaje neaktivan, a na poboljšanju se radi jako malo jer su svi zadovoljni postojećim te svaka promjena dobiva izgled revolucije. Osim toga sami doktori nemaju interesa za neke promjene, a velikh broj njih (čast iznimkama) radi premalo. U potvrdu ovog posljednjeg dovoljno je pokušati potražiti ih nakon 14.00 i vidjet ćete koliko ih se može pronaći. Na našu sreću i sreću građana još uvijek postoji značajna nekolicina koja ispred svojih interesa stavlja interese ne samo studenata već i cjelokupnog društva. Ako se ova situacija nastavi budući doktori nemaju baš blistavu budućnost, a što da o­nda kažemo za pacijente???