Home arrow Interview arrow Interview s "facama" s Dana sporta 2004
Interview s "facama" s Dana sporta 2004 PDF Ispis E-mail
(0 glasova)

Ana Kopić   
Tuesday, 15 June 2004
Imate rijetku priliku da iz prve ruke saznate kako smo se proveli na Danu Sporta 2004.. Trebate li žaliti što niste bili. Odgovor ćete pronaći u ovom profesionalnom reporterskom izvješću. A u njemu možete pronaći: za čim su žalili pojedinci-studenti, zašto se neki nisu mogli natjerati da se prijave na medicinijadu, što misli dekan o studentima nogometašima, kako prof Marušić doživljava tradicionalnu nogometnu utakmicu između studenata i ekipe fakulteta.

Prošao je taj dugo očekivani i pripremani dan, veliki Dan Sporta na našem fakultetu. Da i sad se očekuje da Vam kažemo i pokažemo kako je sve to izgledalo i što su prisutni rekli o samom događaju. Pošto većina zapaženih manifestacija u našem gradu i šire nikad ne prolazi bez onih koji nose oznaku PRESS tako ni Dan sporta nije prošao bez STUDMEFovih novinara. Nastojala sam vam kroz ovaj tekst što vjernije predočiti kako smo se to zabavljali te oblačne subote.

dan sporta 2004-1Ako niste preskočili naslov onda ste saznali da je organizator bio STUDMEF, ali bolje bi bilo reći "big boss" je bio doc. Žižak, a STUDMEFovci dežurna radna snaga (ne samo fizička, već i umna. Ljudi, pa trebalo je smisliti sve one igrice u Medicinijadi, a tek dizajn majci). Manifestacija se odigravala na sportskim terenima Šalata (to su vam ona pored kojeg svaki radni dan prođete) pa nas nije bilo teško pronaći. Naravno, s uspjehom su nas pronašli studenti prve i druge godine, jer je tamo bio prof. Straža koji je dijelio plusiće kao da si otišao na Sljeme. A stariji? Što reći o njima. Oni su nas i ove godine pohodili u vidu rijetkih izaslanika iako smo silno željeli da se ostvari naš cilj: druženje mladih (studenata) i starijih (nastavnika). Očito, u nama još uvijek čuči mali optimistički duh. Prihvaćamo ispriku – padat' će kiša, koja ipak nije padala. Nema veze, nadamo se da će doći sljedeće godine.

      Tog dana sve je išlo kako bi rekli ko' po špagi. Organizatori su se čak uspjeli sakupiti na vrijeme i prenijeti svu opremu na teren. Da tu moramo zahvaliti kolegama s prve godine koji su nakon dugog nagovaranja ipak pomogli organizatoru u težim aktivnostima, pa hvala ljudi. Kako je vrijeme tog jutra, oko 9 sati, bilo loše počeli smo s nezaobilaznim pitanjem što ako padne kiša.

dan sporta 2004-2STUDMEF:  Vrijeme je loše, došlo je relativno malo ljudi – što očekujete?

dr. Žižak: Sve je govorilo o tom da će biti velika, velika kiša pa i ovaj broj je dobar. Trebali bi još doći ljudi s druge godine koji su imali ispit, znači oko stotinjak ljudi, za mene više nego zadovoljavajuće.

STUDMEF:  Profesore jeste li i vi tako pesimistični kao dr. Žižak?

prof. Straža: Ne! Bit će dobro čim se malo zagrije atmosfera.

STUDMEF: Kako to mislite sa zagrijavanjem?

prof. Straža: Imamo tu animatorice, baš sam ih vidio, strašne opasne "mačke", ma bit će sve OK, samo da ne počne jače padati kiša, ma neće, bit će dobro.

Iz priloženog svi su tog jutra bili vrlo optimistični, a najviše studenti koji su sjedili na tribinama ispod otvorenih kišobrana i čekali da cijeli show počne. No i to je trajalo kratko. Tada se javio naravno problem. Nema dovoljno ekipa za Medicinijadu i povlačenje konopa. Prof. Straža je skoro ponudio i duple pluseve ali naše kolege nije moglo ništa podići iz sljedećeg položaja pa smo ih priupitali zašto se ne prijave:

dan sporta 2004-3STUDMEF: Da čujemo, zašto nema prijava danas?

Studenti: Umorni smo!

STUDMEF: Umorni, pa od čega?

S: Još pitaš?!

STUDMEF: Jeste se prijavili za konop?

S: Ne

STUDMEF:  A Medicinijada?

S: Naravno

STUDMEF:   A vi dečki, postoji izreka "U zdravom tijelu zdrav duh"

S: Mi smo bolesni.

STUDMEF:   Medicinari pa bolesni!?

S: Pa da

I uz poduže nagovaranje nismo uspjeli doći do boljeg rezultata, kolege su ostali na tribinama. Dok su oni uživali naši STUDMEFovci su bili vrijedni ko' mali mravi. Jedva ulovih našeg fotografa

dan sporta 2004-4STUDMEF:   Što smo poslikali do sada, tek je deset do deset?

Fotograf Višnja: Puno i previše.

I gotovo, jer su uz nas prošli nogometaši i naš fotograf je morao na posao, a i kamerman Tomislav je zapazio okupljanje grupe kolegica, za koje se ispostavilo da su navijačice, pa sam ga morala popratiti i popričati s curama.

STUDMEF:   Jel' dobro vidim, jesu li ovo naše navijačice?

Navijačice: Daaaaaaaaaaa!!!

dan sporta 2004-5STUDMEF:   Bravo! E, sad da čujemo zašto ste se prijavile za navijačice?

N: Rafting, rafting!!!!

STUDMEF:   Ali nije nagrada za ovo rafting.

N: Ma nema veze. Da bodrimo našu ekipu!

STUDMEF:  Koja je vaša ekipa?

N: One koje budu dobre!

STUDMEF: Povlačenje konopa, veslače?

N: Naravno za veslače kad smo u ekipi

STUDMEF: Mislila sam da se ne prijavljuje nitko?

N: Mi jesmo, prijavljeni smo u više kategorija.

STUDMEF: Tako treba. Pa vi ste motivirani da nisu možda plusići u igri?

N: Ha, ha!

Nisam više mogla zadržavati navijačice jer su počele smišljati program i pjesmicu koju mi još tada nisu htjele odati.

dan sporta 2004-6Kao što znamo kod nas je gužva dobar pokazatelj da se nešto događa, a kako smo mi uvijek u centru događanja morali smo vidjeti što je posrijedi. Gužva je bila oko štanda sa pićem ili rekli bi štanda kod Ane, STUDMEFovke koja je toga dana glumila konobaricu i prodavala sangriu i sokove samo po dvije kune (nije moglo jeftinije). Iako je imala još dvije hostese uz sebe jednostavno nije imala vremena reći niti kako ide, ali budno oko fotografa poslikalo je da je išlo jako dobro.

 

I konačno se krenulo sa sportom. Prvi su na terene izašli tenisači. Naravno krenulo je predstavljanje natjecatelja, tko će prvi nego profesori, ipak su oni glavne face.

dan sporta 2004-7STUDMEF:  Kakva su očekivanja?

Prof. Francetić: Vrlo dobra. Nadamo se da će studenti konačno pružiti dostojan otpor nastavnicima, na kraju na mladima svijet ostaje. Neka danas studenti ubilježe prvu pobjedu. Naprijed studenti.

STUDMEF: Da čujemo komentare studenata

Studenti: Prošle godine su profesori pobijedili pa se nadamo revanšu. Ma razbit' ćemo ih. Nadamo se da ćemo ih dobit.

STUDMEF: Vidim, vidim bit će žestoko.

 Pošto smo odjurili na teniske terene (napokon odmor od asfalta, ali smo ostali crvenih tenisica) pronašli smo izgubljenu studenticu koja nije bila na predstavljanju, super evo pitanja i za nju.

dan sporta 2004-8STUDMEF: Pošto se nismo vidjele na predstavljanju da vidimo što ćeš mi sada reći, kad si dolje izbjegla mikrofonu.

Studentica: Mislim da će studenti dobit, s obzirom da je lani bilo 7:2 i da je Dekan rekao da su studenti igrali lijevom rukom, mislim da će ove godine biti bolje.

STUDMEF: Tko igra prvi meč? Vidimo da se prof. Letica već zagrijava, a i prof. Francetić.

S: Mislim da su se potrgali što se tiče singlova, pa mislim da bi se trebalo igrati u paru.

Iz provjerenih izvora smo saznali da su se parovi kasnije i igrali, a neki profesori i nisu baš tako dobro prošli.

dan sporta 2004-9 Tenisači su otišli na svoje terene i glavni teren je ostao slobodan, ha ali ne zadugo jer je počela slavna Medicinijada. Pravila igara objasnili su nam voditelji cijelog showa koji su super odradili svoj posao iako su pravila ponavljana još kojih stotinjak puta. Nakon dugo moljakanja ipak su složene tri ekipe Žapci, ABN i Starlight light. Prva igra je bila Sijamski blizanci ili po naški dvoje ljudi trči u paru sa zavezanim nogama. Zbog nepravilnosti u vezanju nogu sa nama jedino dostupnom opremom (čitaj zavojem) suci su poništili prvu trku. Za drugu su se složili da je prošla s više ili manje nepravilnosti pa su pobjednicima proglašena ekipa ABN.

 

 

Dok su neki skupljali pobjede u Medicinijadi drugi su se zagrijavali za sljedeću disciplinu, rekli bi veslanje na suhom ili stručno tko može rasturiti ergometar. Posjetili smo ih i pitali kakav je glavni trener, kolega Vlaić

STUDMEF: Kakav je Vlaić instruktor?

Studentica: Fenomenalan

STUDMEF: I kako ide?

S: Super nisam ni zanala kako je ovo dobro.

STUDMEF: Super, nije teško?

S: Nije

STUDMEF: Znači možemo složiti ekipu veslačica za fakultet

dan sporta 2004-10S: Vidjet ćemo.

STUDMEF: Jeste nabavili kormilara?

Kolega Vlaić: Tražimo kormilarku!!!

STUDMEF: A jel' može ova cura biti kormilarka?

S: Ja sam ti metar osamdeset!

Vlaić: Ne, ne.

STUDMEF: Ne može, pa kakve vam trebaju, neke male?

Vlaić: Trebaju nam miće, male plave.

STUDMEF: I koliko si ljudi naučio veslati na ergometru?

Vlaić: Hoćeš s onima od petka navečer, pa negdje 3 ili 4.

STUDMEF:  Samo?! Ali ako su sve dobre kao ona onda super.

Vlaić: Jesu.

 Kao što smo čuli veslači i dalje traže kormilarku, a studentice prve godine poručuju kako imamo dobre veslače. Nakon veslanja trebalo je malo i navijati pa da vidimo kako su stajale naše navijačice

dan sporta 2004-11STUDMEF:Navijačice, vidim da ste se skupile, kako ide?

N: Odlično, nitko nas drugi neće moći pobijediti.

STUDMEF: Na što plešete, imate kakvu muziku?

N: Imamo svoju pjesmicu.

STUDMEF: Imate, Kak' ide, ajde slušam.

N: Ne, ne to je tajna.

(Nakon podužeg nagovaranja uspjeh, ipak će pjevati)

N: (pjevaju) Jedan, dva opsasa mi smo grupa najbolja. Uuuuuuuuuuu!

dan sporta 2004-12STUDMEF: Bravo. Koliko vas ima uopće u grupi?

N: 8

(Pronađoh napokon predstavnicu navijačica)

STUDMEF: Reci nam nešto o navijačicama.

Navijačica Sanja: Super, lijepe su, slatke, simpatične su i pametne.

STUDMEF: Koja ste godina?

N: Prva, i nismo iz iste grupe. Želimo postati popularne na faksu.

Ali uto stiže nam i novopečeni veslač, koji je moment prije sišao s ergometra, pa da vidimo što će reći

STUDMEF: Što je bilo ovo?

dan sporta 2004-13Kolega Božo: Cure su navijale, pa sam potpao pod atmosferu i istrošio se potpuno

STUDMEF: Pa do natjecanja se stigneš odmoriti

Božo: Pa da treba se dobro najest'

STUDMEF: Ali nema baš hrane, ali ima sangrie i sokova

Božo: Sangrie, nemam ni pojma kaj je to.

 

dan sporta 2004-14 Ništa, pomogli smo Boži da otkrije što je sangria i gdje se uopće nalazila i usput smo posjetili ljude koji su bili zaduženi da ima puno, puno dobre muzike (čitaj pošto je aktualna dobrim dijelom vrtila se Seve, a ko' drugi). Pošto su bili u velikom poslu, jer su narudžbe stizale sa svih strana nismo stigli popričati s njima (ako netko ima posebnu želju neka javi pa ćemo naknadno i s njima malo popričati), samo mogu reći svaka čast dečki dobro ste se držali. Dok sam šetala okolo tražeći potencijalne žrtve krenuo je veliki show na centralnom terenu. Naravno, veslači su spustili ergometre, a i sebe na teren. Probijajući se prema terenu kroz publiku mogla sam čuti samo lijepe komentare kolegica s prve i druge godine o dječacima na terenu. Samo napomena za dečke, dečki lakše malo ove cure su tek stigle na fax. Na terenu je vlast u svoje ruke preuzeo kolega Vlaić, sretni voditelji dočekali su svojih pet minuta predaha, dok su svi odveslali. Pobjednici su odnijeli i bogate nagrade, recimo sportski vikend. Pošto se podne približavalo trebalo je krenuti dalje.

        Sljedeća na rasporedu je bila nova igra Medicinijade – skakanje u vrećama. Bilo je padova, izguljenih ruku i nogu, ali je atmosfera bila super. Komentari igrača nakon druge igre izgledali su ovako

dan sporta 2004-15STUDMEF: Niste baš najbolje prošli, hoćete ih dobiti do kraja?

Igrači: Naravno!

STUDMEF: Hoćete?! Ima još dvije igre do kraja.

I: Ovo je tek početak, tek smo se zagrijali.

STUDMEF: Pa bili ste na ergometru, zar se niste dovoljno zagrijali?

I: Ma nije baš

I u taboru drugih ekipa bilo je optimistično:

STUDMEF: Drugi ste, što će biti do kraja?

I: Pobijedit ćemo

Super, svi su bili vrlo optimistični, a mi smo ipak pričekali kraj jer samo jedni su mogli pobijediti. Dok su ekipe Medicinijade odlazile po sok nakon napornog skakanja u vreći na teren je sišao slavni konop i glavni sudac od konopa Nero. Imao je težak zadatak, dosta ekipa koje su ciljale pobjedu i lanjske pobjednike "Skoro tonu". Ipak saznali smo kako je teško zadržati naslov, želje ekipe "Šarani" su se ostvarile. Prije početka upitah ih

dan sporta 2004-16STUDMEF: Da vidimo mušku ekipu, vaše ime je...

Šarani: Šarani

STUDMEF: Hoćete dobiti "Skoro tonu"?

Š: Bit će teško, ali pojačali smo se.

Iako se "Skoro tona" junački borila u neizvjesnoj završnici ipak je odlučivalo pojačanje "Šarana" koji su na kraju i pobijedili. Nakon natjecanja zabilježili smo ovo

 

dan sporta 2004-17STUDMEF: "Skoro tona" pa razočarali ste ove godine, što se dogodilo?

ST: Dijeta, dijeta.

Tko zna možda se udebljaju do sljedeće godine pa opet pobijede, vidjet ćemo za godinu dana.

 

I nakon po nekima najzanimljivijeg događaja, do terena su stigle i dvije velike face s faksa, Il capo dei tutti capi i fakultetski čuvar riznice (ma, to vam je onaj kome idete kad faks treba dati neku lovu), naravno prof. Mesarić. Kao i većina šefova tako i oni mogu i malo kasniti, ipak je subota pa bi trebalo odspavati barem do 9 pa polako doći do faksa negdje oko 11.00.

dan sporta 2004-18STUDMEF: Dekane, stigli ste ipak.

Dekan: Da, da, evo me.

Nažalost u trom trenutku Dekan nije bio baš rječit, pa smo se okomili na sljedeću žrtvu

 

 

 

 

dan sporta 2004-19STUDMEF: Profesore, pa i vi ste stigli, kako Vam se čini?

prof. Mesarić: Sad ću vidjet kako je tu.

STUDMEF: A do sad niste bili tu?

prof. Mesarić: Ne, nisam.

STUDMEF: Propustili ste potezanje konopa.

prof. Mesarić: I tko je pobijedio? "Skoro tona"

STUDMEF: Ne. Oni su izgubili.

Prof. Mesarić: Od koga?!

STUDMEF:   "Šarana", veslači su pobijedili "Skoro tonu".

Malo kasnije Dekan je pronašao još malo teksta za našu kameru.

STUDMEF: U intervju ste najavili da ćete doći

Dekan: Pa jesam došao?

STUDMEF: Jeste, i kako Vam se čini?

Dekan: Odlično

STUDMEF: Dobro organizirano?

dan sporta 2004-20Dekan: Je, je

STUDMEF: Rekli ste da ćete se priključiti curama u konopu, ali niste.

Dekan: A, ne mogu ja to. Mogao bih se ja ovim mojim malenim crvenim pridružiti, jer su slabije.

(Inače u međuvremenu je počela nogometna utakmica između odbojkašica – plave i studentica studentskog zbora – crvena)

STUDMEF:  Tko vodi?

Dekan: Ha, odbojkašice.

STUDMEF: Ali evo traži se netko tko će pjevati, to nije naporno.

Dekan: A, ne znam ja pjevati.

STUDMEF: Hoćete li nam se pridružiti i sljedeće godine?

Dekan: Da, naravno.

I dok smo mi malo gnjavili Dekana na terenu su odbojkašice ili kako bi Dekan rekao "one plave" prašile predstavnice studentskog zbora ili "one crvene" u nogometu. Biti će dovoljno da kažem kako su odbojkašice pobijedile. Primijetili smo da je ispit drugoj godini završio jer nam se pridružio i prof. Marušić

dan sporta 2004-21STUDMEF: Vidim da ste nam se pridružili, kako vam se sviđa?

prof. Marušić: Tek sam stigao.

STUDMEF: Tek ste došli, tako kasno?

prof. Marušić: Bio sam na faksu.

STUDMEF:  A, ispit,ispit, znamo. Jesu bili dobri?

prof. Marušić: Jesu

STUDMEF:  Jeste ih poslali da dođu tu malo k nama?

prof. Marušić: Jesam, jesam, lijepo je sudjelovati

STUDMEF:  Hoćete nam doći sljedeće godine?

prof. Marušić: Hoću, još ću danas i suditi.

STUDMEF:  Stvarno, Kome, dečkima na nogometu?

prof. Marušić: Da

STUDMEF:  Budite pravedni

prof. Marušić: Pa naravno

STUDMEF:  Na čijoj ste strani?

prof. Marušić: Ničijoj, sudim pošteno.

STUDMEF:  Hvala, vidimo se poslije utakmice da vidimo kako je bilo.

 Pošto je podne na veliko prošlo, javio se problem, na štandu više nije bilo sangrie, što je nekima zadavalo brige ali ne i navijačicama koje su i dalje bodrile svoje ekipe i uveseljavale publiku.

STUDMEF: Pošto ste prvi put tu kako vam se sviđa Dan sporta?

Navijačice: Jako dobro. Malo smo se preangažirale i sad smo umorne, ali ono...

STUDMEF: Hoćete doći i sljedeće godine?

N: Da, naravno. Nadamo se samo da će biti bolje vrijeme.

STUDMEF: Lani nas je pržilo sunce

N: E, pa to je bilo bolje nego ovo, što ne?

STUDMEF: Bar vam sad nije vruće

 Nažalost prekinuti smo, jer je ekipa za koje cure navijaju zabila gol, pa su morale odraditi svoj dio posla, ali pridružile su nam se mlade nade veslanja

STUDMEF: Kako je bilo? Kako vam se sviđa Dan sporta kao manifestacija?

Veslač i veslačica: Super. Dogodine ću onog pobijediti sto posto

STUDMEF: Znači dolazite i sljedeće godine?

VV: Naravno, doći ćemo sigurno.

Pronađoh i ekipu "Skoro tona" koja se već do tada uspješno oporavila od poraza gledajući nogometašice

STUDMEF: I kako igraju ?

dan sporta 2004-22ST: Mmmmm...

STUDMEF: Bar onda imate pogled?

ST: Pogled je odličan, jako dobro.

STUDMEF: Navodno je lani bilo bolje, danas su skoro sve u dugi trenirkama?

ST: Mmmm, pa da.

Ništa, ostavila sam ekipu da uživa u mladim nogometašicama i krenula dalje. Zamijetih slobodnog, napola jer ga prekinuh u čitanju trač rubrike u novinama, šefa od veslanja, Vlaića.

STUDMEF: Što misliš o organizaciji, bolje nego lani, lošije?

Vlaić: Dobro je bilo smo što je lani bilo bolje vrijeme

STUDMEF: Ha, evo i "Skoro tona" je komentirala da je bilo bolje jer su cure bile u kratkim hlačicama.

Vlaić: Ma, nema to veze

dan sporta 2004-23STUDMEF: Kakvi su bili veslači ove godine, vidjeli smo neke mlade nade?

Vlaić: Da, mlade nade, došlo par jakih momaka, a vidjet ćemo kako će sve to ispast' na kraju, a ima i par cura, dobre su, jake!

STUDMEF: Planovi za sljedeću godinu.

Vlaić: Za iduću godinu, planiramo, još jači i još bolje organizirani. Nadam se da će nam se ove godine neki veslač upisat'. Kao najavu mogu vam reći da spremamo jednu odličnu prezentaciju veslanja na danu brucoša sa možda osmercem na faksu i nekakvi filmićima i tako to.

STUDMEF: Zar nije bio osmerac i ove godine?

Vlaić: Nije, bilo je to kad smo mi bili brucoši.

dan sporta 2004-24dan sporta 2004-25Nisam se baš htjela zamjeriti kolegi, pa sam ga ostavila da u miru poučava tada aktualni novinski članak. Sa terena su sišle nogometašice i stiglo je veliko finale Medicinijade. Zanimljive igre, Nošenje oplođenog jajašca (jedno nije ostalo na životu – razbilo se) i Transfuzija. Iskreno, dobro da smo studentima dali vodu, a ne krv. Ako kažem da je prolivene vode bilo više oko menzura, koje su trebali napuniti pomoću, kako bi fino rekli šprica, onda znate zašto prethodna rečenica.

 

dan sporta 2004-26Sve u svemu ove igre su bile vrlo zanimljive i podigle su već pomalo umornu publiku na noge. Do samog kraja bilo je neizvjesno ali pobjedu su odnijeli Žapci. Bravo ekipo, priznajem poprlilično ste se naradili dok ste stigli do pobjede. Naravno vidjelo se da su ekipe u dobroj formi, a ni suci Lovro, Ivan, Alen i Mario nisu zaostajali za ekipama. I oni su se pripremili. Ipak jaja su bila vrlo dragocjena pa su i suci trčali pokraj igrača da pomognu u lovu na jaja (imali su sreće – jaja nisu padala). Po nekima tada je završio glavni događaj Dana sporta, ali ipak još nije bio kraj.

 

Nogometna utakmica između studenata druge godine s Dekanom kao glavnim trenerom i ekipe fakulteta (velikom mješavinom novaka, asistenata, tehničara i nastavnika). Pošto je na terenu bilo opasno stanje za vrijeme prvog poluvremena spustih se do trenerskih klupa, naravno prvo studentskih, ipak je tamo sjedio glavom il capo dei tutti capi.

dan sporta 2004-27STUDMEF: Vidim da navijate za ekipu studenata?

Dekan: Da. Iskustvo i mladost, znanje i vještina uvijek idu zajedno i ako imate želju pobijediti onda ćete pobijediti. Tako i mi sad vodimo 1:0. Ja duboko vjerujem da ćemo mi pobijediti. Naši mladići sa druge godine igraju odlično i ja sam zadovoljan

STUDMEF: Bitno da ste Vi zadovoljni, ali koliko znam studenti vode u godišnjem zbroju?

Dekan: A, je li?

STUDMEF: Studenti jesmo vodili protiv ekipe fakulteta?

Studenti: Da, da!

Dekan: Samo mirno, hrabro igrati. Koliko još do kraja poluvremena?

Studenti: Njih grubost ne izvlači. Pokušavaju na to ali im ne ide.

Dekan: Mirno!

dan sporta 2004-28Posjetili smo i drugu klupu iako na njoj nisam pronašla trenera, popričala sam s ostatkom ekipe koja se zagrijavala, a poneki i odmarali.

STUDMEF: Kako je u taboru ekipe fakulteta?

dr. Žižak: Kako je u taboru? Ma još uvijek je sve otvoreno. Vjerojatnost da ćemo ih pobijedit je vrlo velika, tako da uopće tu nema dileme.

STUDMEF: Dekan je upravo rekao da na mlađima svijet ostaje.

dr. Žižak: To je Dekan. On to mora po službenoj dužnost izjaviti.

STUDMEF: Hoće li se netko tko stoji sada sa strane uključiti u ekipu?

EF: Naravno. Trebamo sada dobre i kvalitetne igrače koji će biti naša nova snaga, koji će se uključiti u jednu fantastičnu priredbu, gdje ćemo mi na kraju pobijediti.

Hm, hm sve pršti od optimizma. Ništa ipak smo pričekali do kraja i vidjeli što se dogodilo. Do su se za vrijeme poluvremena igrači odmarali pitali smo suca prof. Marušića jesu li igrači korektni na terenu?

prof. Marušić: Jesu

STUDMEF:  Nema puno prekršaja

dan sporta 2004-29prof. Marušić: Ne, ne. Ja znam sudit', pustiš im, ali ne grubu igru i onda oni igraju lijepo. Vrlo je važno da se ne dopusti gruba igra, a s druge strane da se ne sjecka igra s malim prekršajima. Bude malih prekršaja, ali ja to pustim.

STUDMEF:  Vidim da studenti vode

prof. Marušić: Imali su nesreću.

STUDMEF:  A jesu, navijate malo za profesore?

prof. Marušić: Vratar je sam sebi dao gol.

STUDMEF:  Hvala za sada pitat ćemo Vas na kraju kako je sve završilo.

dan sporta 2004-30Prošetali smo do tribina. Na vrhu je stajao zapisnički stol za kojim je bilo vrlo burno.

STUDMEF:  Vidjela sam da ste sjedili za stolom. Kako igraju?

prof. Straža: Prekrasno! Oduševljen sam. Navijam za bolje!

STUDMEF:  A koji su bolji, studenti ili profesori?

prof. Straža: Pa ne znam, vidjet ćemo na kraju.

STUDMEF: Profesori kažu da su oni bolji da će pobijedit studente ove godine

prof. Straža: Da, da. Mislim da su se profesori pojačali ove godine i da će dobit, dobro su trenirali i to je to.

STUDMEF:  Ali studenti vode 1:0?

prof. Straža: Ako ništa drugo onda na autoritet, to ćemo sve riješit za stolom kasnije. Vidjet ćemo. Čekajmo do kraja.

STUDMEF:  Prof. Marušić kaže da pravilno sudi

prof. Straža: Predan je, baš ga gledam. Uživi se u svaku akciju, prati ono s mimikom, super!

Bilo je bitno da su i ostali suci za stolom bili zadovoljni glavnim sucem. I napokon se završavalo i zadnje sportsko događanje. Dekan baš i nije bio najbolje volje jer su dečki gubili ali evo par riječi

dan sporta 2004-31Dekan: Ovo nije pravedno. Ovo nisu nastavnici Medicinskog fakulteta!

STUDMEF:  Pa tko je to bio?

Dekan: Pa to igraju neki doktori koji su igrali nogomet prije. A, ti Boga, toj je drugo, a naši studenti uče i ne igraju nogomet.

STUDMEF:  Pa ne stignu, ali morate priznati da su dobri

Dekan: Naši studenti, ma vraga su dobri kad gube od ovih 3:1

Na kraju su ipak studenti izgubili 4:1. Dekan nije bio dobre volje, pa ga više nismo gnjavili, bar za taj dan, a iz provjerenih izvora smo saznali da ekipu fakulteta čine igrači od kojih veći dio igra već 6. tradicionalni susret sa studentima 2. godine. S druge strane ekipu čine novaci, asistenti, tehničari, nastavnici i dr. koji na klinikama MEFa drže nastavu našim studentima. Ma tradicija je da se poštuje pa makar nekome i ne bila po volji. Na kraju smo još preispitali glavnog suca

STUDMEF:  Obećali ste poslije utakmice završnu riječ. Kako je bilo?

prof. Marušić: Za nekoga vidljivi, za nekoga nevidljivo. Velika je nadmoć nastavnika. sve su to iskusni igrači i ne smije ih se podcijeniti, ovo je jaka ekipa.

STUDMEF:  Sve je prošlo korektno?

prof. Marušić: Sve je prošlo vrlo korektno

STUDMEF:  Za slijedeću godinu prijedlog?

prof. Marušić: Opet sve ponovit. Prekrasno je ovaj put bilo.

STUDMEF:  Hoćete biti ponovo sudac?

prof. Marušić: Ako me pozovu.

STUDMEF: Pa svi su uvijek pozvani, ovo je ipak druženje profesora i studenata

prof. Marušić: Lako je sudit kad su igrači dobri i disciplinirani, ako imate nekog koji je zao ili ljut, koji se ne može kontrolirati tu je problem

STUDMEF:  Studenti se nisu bunili jer su izgubili

prof. Marušić: Nisu, jako su fer to prihvatili. Bili su tužni, ali su bili fer

STUDMEF:  Nadoknadit će već to na godinu

prof. Marušić: Vidjet ćemo

Pošto je glavni sudac dao tako lijepu izjavu morali smo pitati i suca za stolom na vrhu tribine

STUDMEF:  Može komentar za kraj

prof. Straža: Profesori jednostavno svake godine su sve mlađi i mlađi, sve se kosi sa zakonima prirode i ja očekujem da će slijedeće godine biti mlađi i još bolji

STUDMEF:  Znači da će opet pobijedit studente

prof. Straža: Ja navijam za studente između ostalog, ali sve je moguće. Da, zadovoljan sam. Ovo je bio jedan moralni revanš. Prošlih godina je bila rasturačina, stvarno. Tako da moramo dati šansu profesorima.

 Kao što svemu lijepom dođe kraj tako je i Danu sporta. Podijeljene su nagrade za najbolje sportaše fakulteta, nagrade ekipama i pojedincima na natjecanjima na Danu sporta.

dan sporta 2004-32

 

 

 

 

 

Božo Gorjanc je osvojio prvo mjesto u karateu (do 65 kg) na prvenstvu Hrvatske

 

 

 

dan sporta 2004-33

 

 

 

 

David Ivanda je osvojio prvo mjesto na ovogodišnjem Liječničkom veleslalomu na Sljemenu

 

 

 

 

  Iskreno, isplatilo se doći i sudjelovati jer su nagrade bile stvarno bogate recimo sportski vikendi, rafting, čokoladice itd. puno, puno toga. Ovim putem se zahvaljujemo našim sponzorima: "FORIS - travel adventure" i "Red Bullu".

      Neka vam ovo bude pozivnica da dođete sljedeće godine, ali ne samo da dođete nego i da se natječete. Kiša ipak nije padala, a zabave je bilo na pretek. Rekli su mi da novinari ne smiju biti subjektivni. Pokušala sam poslušati savjet, ali ljudi, iskreno, bilo je super. Ako vas još detaljnije zanima što se događalo slobodno nam se javite, dežurstvo kao što znamo traje 24 sata, iskoristite to. Isprobajte izreku Veni, vidi, vici sljedeće godine, a do onda uživajte u ostalim radostima našeg fakulteta. Bok!

 

Intervju vodila: Ana Kopić,
Pripremio i uredio: doc. dr. Mirza Žižak
 

INterVIEW anketa

Kalendar

« < Studeni 2020 > »
P U S C P S S
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0