Home arrow Interview arrow Prof. dr. Boris Labar dekan Medicinskog fakulteta
Prof. dr. Boris Labar dekan Medicinskog fakulteta PDF Ispis E-mail
(2 glasova)

Nikolina Radaković, Ada Barić, Martina Ljubić, doc. dr. Mirza Žižak   
Wednesday, 12 December 2001
labar        P : Imamo krasne nove Web stranice, informatizaciju na fakultetu. Što to po Vama znači za fakultet, kako Ste zadovoljni s tim? Da li je to početak ili kraj?
     O :
Mislim da je to početak , nikako kraj! Informatizacija u suvremenom životu covjeka, posebice u medicini, znači puno. To je jedna vrst metodologije: kako možemo bolje komunicirati, kako možemo sva medicinska znanja shvatiti i doći do određenih informacija. U kojoj mjeri ćemo mi biti spremni transferirati sve mogucnosti i da budemo ekipirani na nacin na koji moderan svijet jest ekipiran, tako cemo i biti kvalitetniji u edukaciji na sve tri razine - na dodiplomskoj, poslijediplomskoj i na trajnom usavršavanju lijecnika. To je trajni izazov ne samo administracije koja vodi ovaj fakultet, nego i svih administracija - svih nastavnika i svih studenata. To je zajednicki zadatak, a ne samo zadatak Dekana. Možda se nekima cini da vi (uredništvo Studmefa, op.a.) gubite vrijeme, što nije tocno jer ovim vi puno ucite i upoznajete sebe.

        P : Na Dan fakulteta potpisuje se Povelja o suradnji s Fakultetom Elektrotehnickih znanosti. Koje koristi može MEF imati od FER-a i što ocekujete od te Povelje?   

    O : Mi smo vec potpisali partnerstvo s FER-om koje ima zadatak daljnju informatizaciju MEF-a. Mi smo završili tek prvi dio informatizacije, što znaci da smo umrežili Šalatu, ali moramo umrežiti i klinicke baze. Pod umreženjem podrazumijevam cijenu koliko košta bolesnik koji leži u bolnici, a to meni kao Dekanu, internisti, hematologu nije najvažniji dio posla, nego mi je važna baza relevantnih podataka takvog bolesnika. S druge strane to mi je važno radi edukacije.

        P : Studentice i studenti FER-a imaju tzv. Studomat, inteligentno mehanicko rješenje s FER-a, kojom je prijava i odjava ispita svedena na jednostavan postupak. Da li je MEF u skorije vrijeme, "u plan razvoja" stavio spravicu za zaobilaženje studentskih referada?    

    O : Vjerujem da ce MEF dobiti dva Studomata, no nemam informaciju kada ce to tocno biti, ali apsolutno racunam na to.

labar        P: NATJECAJI I SPECIJALIZACIJE

    O : Natjecaji za specijalizacije koje sam ja propagirao ce zasad malo pricekati zbogtoga jer Vlada RH još nije iznijela definitivan stav o novoj bolnici u Blatu. Nacelno smo se dogovorili i sa Gradom i sa Ministarstvom i napravili dizajn pravilnika da bi se mladi specijalizanti kada se budu primali za nove bolnice, prošli natjecaj slican Natjecaju za znanstvene novake Med. Fakulteta. Po tim bi se kriterijima proveo odabir najkvalitetnijih studenata po našem mišljenju. Nadam se da cemo realizirati taj natjecaj u prvoj polovici sl.god.

        P : Natjecaj za znanstvene novake Medicinskog fakulteta potrudio se zbrinuti 15 studenata i studentica. Koji je bio kriterij za odabir tih sretnika i koliko Vam je bilo teško odabrati ih?

     O : Moram vam reci da mi nije bilo teško, iako je bilo odredenih manjkavosti, buduci da smo prvi put krenuli s necim takvim. Prvo, htjeli smo odabrati najbolje studente generacije 1995. koja je završila u 6 godina studij. S Ministarstvom znanosti i Ministarstvom zdravstva je dogovoreno da to bude 15 kandidata. Na natjecaj se nije prijavilo previše kandidata, no prijavili su se iznimni kandidati. Nisam imao dojam da se radi o ljudima usmjerenima samo na medicinu. Tu su bili prisutni i drugi prepoznatljivi afiniteti. Zbog afiniteta tih ljudi, odlucio sam da se daju 3 pedijatrijske specijalizacije, 3 kirurške i 3 internisticke. S druge strane, javila se tendencija koja je možda krivo shvacena, da ljudi koji dobiju pretklinicku specijalizaciju ne mogu otici. Oni to mogu kasnije, te se natjecati za bilo koje drugo mjesto. Nažalost naš fakultet još ne zna integrirati pretkliniku i kliniku, to je još uvijek sve nedoreceno.

        P : Zašto su kod tog natjecaja uzeti u obzir samo kandidati koji su diplomirali od 01.06. do 01.10.?    

    O : Zato što je natjecaj tad bio raspisan pa tko je diplomirao 01.11. nije imao pravo na natjecaj, a oni koji su diplomirali ranije su se mogli bez problema prijaviti, ako su naravno upisali studij '95.

         P : Ovim natjecajem dane su velike privilegije sportu što je pohvalno jer se ne mogu svi fakulteti pohvaliti broncanom olimpijskom medaljom i dvojicom Olimpijaca. Zašto je toliko bodova dano upravo sportu i da li se iste privilegije misle dati i drugim profesionalnim "hobijima" poput glume, plesa, muziciranja…?

     O : Mi smo kandidate pitali koje su afinitete imali osim medicine i to je bilo prepoznato. Jedan kandidat je bio u Olimpijskoj vrsti i imao prosjek 4.7. Ako netko može postici takva dva vrhunska rezultata, onda u takvim kandidatima nešto ima. Ja znam mnoge koji ne mogu niti u jednom polju postici dobre rezultate, prema tome, tu izvrsnost treba prepoznati i nagraditi. No, ljudi koji se bave sportom nauce ulaziti u bitke i nauce dobivati, ali i gubiti.
Ako netko uspije organizirati sebi život tako da bude izuzetan student i bude clan Štafete na Olimpijadi u Sydneyu, znaci da gubi 4 - 5 sati dnevno na treninge i pripremu. Život takve osobe mora biti izuzetno organiziran. Od te se osobe i u datom trenutku mogu ocekivati vrhunski rezultati u poslu.

         P : Bodovani su i znanstveni radovi, ali samo ako je student bio medu prva tri autora, što je realno za studenta vrlo teško. Vaš komentar?    

    O : Teško je procijeniti tko je objektivno radio i sudjelovao na odredenom radu. Ocekujem od studenta da kroz rad nauci kako se odredena problematika znanstveno objavljuje i koncipira. Teško je na razini studenata napisati kvalitetan znanstveni rad i bilo mi je bitno vidjeti u kojem su dijelu rada studenti sudjelovali, a ne da vidim da ima li student pet radova u kojima je on prvi ili drugi autor. Zbog toga su primijenjeni rigorozni kriteriji po tom pitanju. Takoder smo pazili da student ne bude necije dijete, rodak, prijatelj, ali isto tako ako on jest sve navedeno, ne smije se imati negativna konotacija prema toj osobi jer on nosi odredeno breme.

         P : Da li ce ovaj natjecaj zaživjeti i slijedece godine?    

    O : Apsolutno, ako ja budem Dekan.

labar        P : Velika je prašina dignuta u zadnje vrijeme oko razmirica izmedu Studentskog Zbora na razini RH i Ministarstva Znanosti i tehnologije. Vi niste direktno upleteni u cijelu pricu, ali nas zanima Vaše mišljenje na tu temu!

     O : Studenti koji nemaju dovoljno sredstava za funkcioniranje, imaju Studentski Centar kao jedini izvor gdje mogu dobiti adekvatan smještaj i prehranu. Ja nisam zadovoljan sa Studentskim Centrom. Ponekad udem u našu kantinu i pogledam tu hranu. Ona se može pojesti dan - dva, ali kad jedete tu hranu svaki dan, svega vam je dosta. S tim novcem koji SC dobiva, ta hrana bi se mogla napraviti s malo više ljubavi. Studenti imaju nešto što je vrlo bitno - mladu pokretacku snagu i još uvijek su nedovoljno iskvareni.

         P : Studente se doživljava kao silu koje se vlast boji…

     O : Studentska organizacija je u prošlih nekoliko godina lutala. Bila je pritisnuta pod odredenim strankama, željama i raznim nastojanjima. Studentska organizacija mora biti svoja i mislim da ona postaje pomalo svoja. Ona ne smije biti niti sveucilišna, u smislu Sveucilišta i nastavnika. Znaci mora prepoznavati studentske interese. No, mislim da Studentska organizacija previše razmišlja o negativnim konotacijama - kako dobiti dekanski rok, kako ne izgubiti godinu itd., što je u redu, ali više se boriti za neke druge kvalitete poput kako zadržati mlade mozgove u državi, koji su to razlozi i sl.

         P : Prošlo je godinu dana od Vaše odluke 22.12. kada Ste ukinuli dekanske rokove i kada je dosta ljudi palo godinu zbog patofiziologije. Što se dogodilo u ovih god. dana?

    O : Desilo se da je manje ljudi izgubilo godinu ove god., svega 19%, nego prošle kada je to bilo preko 20%. Ne mogu tvrditi da je to razlog tome i treba pricekati još neko vrijeme. To nije bilo nimalo ugodno napraviti u predbožicno vrijeme, ali pravila igre moraju postojati. Ako vi ta pravila prekršite, igra postaje neregularna. No, dvoje studenata mi se obratilo, gdje sam vidio da postoji kvalitativan razlog da tim studentima Fakultetsko vijece i ja omogucimo usmeni ispit da ne izgube godinu zbog manjka od jednog boda na pismenom ispitu. Ali tu nije bilo nikakvih veza i protekcija, što znaju svi oni koji me poznaju.

labar            P : Kad bi dobili 3 minute da kažete nešto o sebi, što biste rekli?

     O : Rekao bih da sam hematolog. Imam obitelj koja me trpi jer sam sa njima relativno malo vremena. Imam dva prekrasna sina koja obožavam i suprugu koja me podnosi vec oko 30 god. Roden sam u Zadru i volim Zadar i more, ali ja sam zagrepcanin jer sve ono što sam napravio je vezano uz ovaj grad. I iznad svega volim vaterpolo i družim se sa sportašima.

         P : Koji su bili Vaši utjecaji ili uzori za odabir studija medicine?

     O : Za medicinu sam se odlucio u 3. ili 4. razredu srednje škole. Moj dobar prijatelj i aktivni sportaš, inace odlican ucenik, iznenada je dobio akutnu leukemiju i umro u roku od 7 dana u Zagrebu. To je bilo '74. god kada se nije moglo previše napraviti i možda je to u meni potaknulo intenciju da upišem taj studij i završim na hematologiji.

         P : Da sad možete odabrati specijalizaciju, a da nije hematologija, što biste odabrali?

     O : Teško mi je reci….bavio bih se vjerojatno istraživanjem u molekularnoj medicini, možda zato jer je to blisko hematologiji i neodvojivo od hematologije i to je u ovom trenutku moderno u medicini.

         P : Što ste do sad htjeli ostvariti u medicini, a niste uspjeli?

     O : Mislim da nismo napravili bitne korake u kurikulumu. Ovakav nacin izbora Dekana i administracije na Fakultetu nedovoljno transparentan i ne omogucuje ljudima koji su izabrani da provedu prave i pozitivne pristupe. Dvije su temeljne zadace kurikuluma - jedno je dizajnirati dobar kurikulum, a drugo je omoguciti kvalitetu provodenja tog kurikuluma.

         P : Kako uspijevate uskladiti ulogu Dekana i hematologa i koja od tih funkcija trpi?

     O : Mislim da više hematologija trpi, što meni teško pada, iako ja necu svoju hematologiju zapostaviti zbog svojih pacijenata i programa koje sam zapoceo. Na Fakultetu mi se cini da je život življi; uzburkali smo niz akcija iako smo tek krenuli. Pokušavamo biti apsolutno pošteni i držimo se vrlo jasnih nacela i principa.

         P : Što je bilo s prstom???

     O : Bio sam u Orlandu, SAD, i došlo je do zanoktice ili paronihije. Ovdje sam otišao kod svojih kolega koji su me brižno pazili i operirali, pa im se i ovim putem zahvaljujem.

Kroz nekoliko godina opcenito, to se desilo spontano, a cinilo mi se da je ova funkcija ako covjek može nešto u životu još dodatno dati bliska da može biti donekle kompatibilna s nastavkom profesionalne strucne aktivnosti. Zbog toga sam onda ovaj htio biti dekan i bio je za mene izazov biti dekan i moram priznati da mi je ovo dragocjeno iskustvo znate ja uvijek kažem da izmedu onoga što razmišljaš kako to jest i onoga kad pocneš raditi je velika razlika i ovaj sasvim drugacije sad gledam na proces nastave i na koncept rada nastavnika i fakulteta nego što sam prije gledao iako sam bio vezan uz nastavu.

labar            P: Jeste požalili što ste…?

     O: Ne, ne. Apsolutno nisam požalio jednostavno zbog toga što mislim da su ovaj mladi ljudi i fakultet iznimno bogatstvo svakog društva, svake zajednice, buducnost svake zajednice. To nije demagogija. To nije nekakva politika. Što prije to prepoznamo, što prije to znamo pravilno usmjeriti, tim prije cemo doživjeti ono što ja kažem pravi pomak, i nije pomak u tome da
mi izgradimo puno fabrika pomak je u tom da imamo kvalitetnu cijeli situaciju, kvalititne ljude, zato ulaganje u ljude po meni nikada nije gubitak. Mnogi još to u ovoj zemlji ne shvacaju.
Valjda ce poceti.
Nažalost, nadam se što prije pocnu to ce za nas sve biti bolje.
To je istina.

            P: Ovako, ovaj, bili ste generacija mnogih danas uvaženih profesora pa nas cisto zanima s kim ste se recimo za vrijeme studija najviše družili?

     O: Ha, imao sam svoju grupu ljudi s kojima sam bio iznimno dobar za vrijeme studija, s kojima sam puno provodio vremena, to je bio prof.Dumic s edijatrije, doc.Malenica koji je sada u laboratoriju na Rebru, prof.Marušic, bio je jedan kolega Madina Žarko koji je sada u Tuzli vaskularni kirurg, inace Splicanin, prof.Francetic s njim sam isto tako bio jako dobro povezan, a dr.Roncevic koji radi na Rebru sada i mojoj ženi je nefrolog. On je sa mnom dijelio 4 godine sobu.
Znaci on Vam je bio cimer.
Cimer, da.

            P: A ima neki možda trac, onako pikantniji iz tih dana ovaj?

    O: A ima evo ja cu Vam ispricati jedan lijep trac, koji ja mislim da je, koji ja mislim da se isplati. Moja sadašnja supruga je takoder završila medicinu. I moja cura je ona bila u to vrijeme i tako dalje, i mi smo htjeli na 2. godini izaci, ja sam to jedan put pricao možda, na anatomiju pocetkom godine i tada pošto je bila situacija slijdeca, da smo imali dva velika, teška ispita iz anatomije i fiziologije nije bilo moguce. Htjeli smo da izademo na anatomiju što je moguce ranije, znaci pocetkom 6. mjeseca kako bi stigli pripremiti se, donekle, za test koji je bio negdje polovicom 6. mjeseca i onda smo shvatili da onaj koji se prijavi medu prvima ima pravo odrediti si datum kad ce izaci na ispit iz anatomije pošto je najveca gužva bila upravo za taj prvi dio.
I onda je nas 10tak došlo navecer, dan prije nego što se prijavljivala anatomija, kad se prvi put mogla prijaviti anatomija i cijelu noc je cekalo da se prijavi anatomija. Zavladala je jedna vrst male psihoze tako da su studenti tijekom noci dolazili da se prijave i onda smo mi postavili jedan veliki papir na kojem smo redosljed studenata kad su dolazili naveli, ali nije se moglo doci, upisati i otici recimo, i onda se vratiti natrag u vrijeme kad ce se otvoriti ured anatomije da si u tajništvu možeš onda prijaviti ispit i sad od moje žene, njena prijateljica je došla negdje oko 5 sati ujutro i upisala je sebe i upisala je moju suprugu. Tada se nismo ni poznavali. Ja sam nju prekrižio jer sam rekao oprostite, kad ona dode ona ce se upisati i tocno, kad je ona došla ona se upisala, ona je došla negdje oko 7 i 15, pol 8 a ja sam , mi smo se toga kasnije sjecali itd. No što se dogodilo, navodno je prof.Krmpotic, koja je tada bila predstojnica Katedre iz anatomije receno kako smo mi po noci galamili. Mi smo bili mladi, a tamo je bilo malo starijih osoba, to je uvijek tako, vjerojatno i sada vama kažu da galamite, i ovaj onda se profesorica naljutila i rekla je po abacednom redu svi. I onda je moja supruga došla prije mene na ispit, he, a ja došao kasnije na ispit tako da sam ja tri dana prije fiziologije morao polagati ispit iz anatomije. Ali to je ovako jedna slicica iz toga razdoblja koja se meni cini interesantnom i za koju mislim da je imala odredenu težinu. Onda ima puno lijepih doživljaja koje smo imali u Zlataru. Sjecam se i ružnog doživljaja kad smo išli kupati se na jezero u blizini Zlatara i kad je došlo do jedne ljetne, je li to je bilo pred ljeto, ljetne oluje i kad smo se sakrili u jednu baraku i tu je udario grom pogodio baraku i jednog našeg kolegu koji je danas uvaženi koega itd. i prošao je udar groma kroz njega i potpuno mu je, on je bio sav dlakav, potpuno mu je spalilo dlake sve. I on je bio u jednom šoku. Mi smo skupa s njim trcali u auto, odveli smo ga u Dom zdravlja, tamo smo ga utoplili, dali smo mu infuzije. I on se nekako iz svega toga… Mi smo bili mladi doktori, možete si misliti kad se vašem kolegi nešto ovako desi. Recimo to su tako dva dožvljaja koja su vezani. A ima puno još doživljaja.

            P: Culi smo za neko pjevanje pod prozorom?

     O: Aaa, to je prof. Marušic sigurno pricao.Je, je. To necemo o tome, haha. To je bilo krivo pjevanje, krivi prozor. Ajde idemo dalje.

labar            P: Tijekom studija bili ste ovaj medu najboljim studentima, naravno, pa nas cistozanima cime ste se još bavili u slobodno vrijeme?

    O: Pa gledajte, ja sam vam volio sport jako. Ja sam se volio sportom baviti, ja sam volio igrati mali nogomet. Ali sam najviše volio vaterpolo, to je moj sport. A možda zato što sam ja živio uz bazen. Ja kad sam poceo hodati, ja sam prije upao u more, nego što sam poceo hodati jer meni je kuca udaljena od mora 5 metara. Tako kad sam došao u Zagreb, ja nisam mogao zaspati i onda sam shvatio da je to zato što nema šuma mora. Medutim vrlo brzo, nakon 3, 4 mjeseca ja nisam mogao zaspati kad sam se vrati kuci jer me šum mora stalno ovaj budio itd. tako da su to sve evo slicice. A vaterpolo ja za mene znacilo, jedna nedoživljena reinkarnacija onog što sam želio u tom sportu postici pa sam se eto vratio vaterpolu kao jedan, ajde recimo, funkcioner. Radio sam dosta dugo u Vaterpolo savezu Hrvatske, pa sam radio u HOO-u kao presjednik zdravstvenog odbora i u Mladosti koju neizmjerno volim, svoj vaterpolo klub u Zagrebu i tu radim je li i kao lijecnik i kao u upravi i s tim igracima dijelim dobro i zlo, navijam za njih i teško mi je kad izgube a sretan sam kad dobiju.

             P: Pa onda ovaj cisto odmah da Vam postavimo, imamo jedno tricky question. Sad je osnovana sportska sekcija, Sportmef, pa nas cisto zanima da li biste znali nabrojati sportove koji su ukljuceni u Sportmef?

     O: Veslanje, odbojka, košarka, mali nogomet, je li body building, kako to zovu rekreacijski sportovi, ima još m i ž odbojka je tu unutra znam da je muški igraju rukomet, ne znam je li i vaše cure. Igraju i cure rukomet. Onda sam rekao mali nogomet, ne znam je li tenis unutra? Ne, tenis još nije unutra ali ima ping-pong. Ping-pong, da dobro. Ima vaterplo. Ozbiljno? To nisam znao, moram priznati. da nisam znao. I to mi je jako drago, i ja im cestitam i volio bih ih upoznati.

            P: Da li biste ih moža trenirali?

     O: Pa ja bih im mogao pomoci ali nisam možda osoba koja bi bila toliko spremna, ne da ne bih mogao naci vremena za tako nešto, ali mislim da nisam kvalificirana osoba da ih treniram. Možda bih im mogao biti autoritet kao dekan ili nastavnik. Ne znam da li bih im mogao strucno zadovoljiti, da bih znao kako i na koji nacin ih treba voditi i trenirati. U svakom slucaju obzirom da se radi o ljudima koji se rekreacijski bave sportom, a radi se o vrlo teškom sportu, tu kod pristupa takvom sportu treba biti vrlo oprezan, a to naši studenti itekako dobro znaju, jer oni sami znaju što znaci ako nisi fizicki spreman pokušati igrati vaterpolo, to je vrlo težak sport. Vrlo težak sport.

        P: Ima možda neki drugi sport koji bi voljeli vidjeti u redovima Sportmefa?

    O: Apsolutno, ja mislim da ima još nekoliko sportova koje bih ja volio vidjeti. Prvo je to plivanje, mislim da je to vrlo zdravi sport, drugo je atletika, posebice što mi imamo nekoliko vrsnih atleticara. Mi na našem fakultetu, ja ne znam možda je to ipak posljedica našeg mentalnog sklopa, individualne sportove manje upražnjavamo. Više upražnjavamo sportove s loptom a manje upražnjavamo upravo ovakve individualne sportove, gdje evo to je atletika, plivanje, itd. što ja mislim da su veliki, vrhunski sportovi. To su danas u svijetu najpopularniji sportovi. I najveci broj kvalitetnih športaša u tim športovima izlazi sa sveucilišta, s fakulteta i meni se cini da bi se na tom polju trebalo jako puno uciniti i da su to 2 sporta koja bih ja volio vidjeti takoder da su naši ovaj, studenti aktivni. To što ne znaci da ovo što smo napravili, ovo što imamo ekipe itd. da je to loše Dapace to je apsolutno.

labar            P: Samo još jedno pitanje na koji nacin bi Vi recimo upravo usmjerili znaci naše studente da na neki nacin pojacavaju tu svoju fizicku kondiciju, tj. da se bave više sportom a ne samo ucenjem?

    O: Gledajte, prvo i osnovno vi morate ponuditi bolje uvjete. Mi imamo idealno locirani fakultet za tako nešto, ali samo za jedno krace vrijeme. A to znaci za ljetne mjesece, nekoliko proljetnih i ajde recimo pocetak jeseni. E sad šta je tu loše, loše je što u biti ljeti studenata nema, drugo loše je što u 5. i 6. mj malo cete studenata dobiti da vam se bave fizickom aktivnošcu jer uce, jer su ispitni rokovi i normalno je, ljudski da njih. A onda kad se dode u jesen i kad u biti najviše mogu, onda se tek pocnu organizirati i onda taj dio prode i vi više niste za sportove vani, nego se morate baviti onim sportovima koji se odvijaju u dvorani, na bazenu ili bilo gdje, a mi prakticki nemamo dvorane za njih. Idealno bi bilo i mi imamo mesta, da mi napravimo dvoranu. I recimo zašto ne napraviti dvoranu, ali kad vi imate toliko drugih prioriteta, toliko drugih poteškoca u samom procesu nastave, kad vi znate da mnoge naše katedre nemaju ni osnove da bi se mogla održavati jedna nastva za koju mislite da je suvremena, i da može pratiti suvremene tokove, i kad nemate opremu za takvu nastavu, onda vam se cini da ipak kad biste se odlucivali cemu dati prednost, dali biste prednost upravo tom programu jer zato jesu studenti tu iako ja time ni u kom slucaju ne umanjujem važnost takvog nacina života i rekreacije jer je sport u biti jedna vrst rekreacije za sve naše studente. A to bi onda znacilo da veliki broj naših studenata može organizirano rano ujutro ili kasnije navecer kad bi imalo svoju dvoranu upražnjavati mnoge aktivnosti upravo tu, negdje uz nas. Ono što me smeta malo recimo da naši studenti malo koriste knjižnice, pa našu knjižnicu na Rebru, i ja cu sad jako uciniti da upravo ti prostori budu što dstupniji studentima za njihovo ucenje . Evo mi sad radimo novu knjižnicu na Rebru i mali kongresni centar na Rebru, što mislim da ce biti nova dvorana na Rebru s tri seminarske sale i knjižnicom, sve zajedno u jednom kompleksu. Ali sve ce biti otvoreno studentima. Ono štoja malo moram reci da cu poceti to ovdje razmišljati malo mi se cini ali tu i vi onda morate pomoci, ta podjela da nastavnici imaju pravo na jedan dio knjižnice, a studenti na drugi nije dobra, i meni to ne paše, ali zato vi, ako mi i krenemo u to da svi imaju pravo na sve onda morate pokazati da zaslužujete to pravo, i da onda poštujete red u takovim sredinama gdje se onda uci i radi i da tu onda nema nikakve buke i galame. Onda možemo onaj dio u kojem sad ucite napraviti u pravomsmilsu rijeci, ovaj, pretvoriti u kompjutersku ucionicu za studente.

labar            P: Mi cemo se potruditi da bi to zaslužili.

    O: Ma vi to zaslužujete.

            P: Eto, puno Vam hvala na ovom interviewu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pripremili i obradili: Nikolina Radaković, Ada Barić, Martina Ljubić, doc. dr. Mirza Žižak

 

 

 

 

INterVIEW anketa

Kalendar

« < Rujan 2020 > »
P U S C P S S
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 2

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0