Home arrow Interview arrow Prof. dr. Jelena Krmpotić-Nemanić
Prof. dr. Jelena Krmpotić-Nemanić PDF Ispis E-mail
(13 glasova)

Ana Lončar, Nikolina Radaković, Doc. dr. Mirza Žižak   
Sunday, 11 November 2001

krmpotic        STUDMEF: Kako to da ste upisali medicinu, zar Vam nisu kao maturantici Klasične gimnazije društvene znanosti bile bliže?

     O :
Ne. Na medicinu sam se upisala dijelom i zbog tatinog utjecaja i njegovih želja. Međutim danas bih slobodno mogla reći da je to bio pravi izbor.

        STUDMEF: Vaše uspomene sa studija?

    O : Pa, u naše se vrijeme išlo na predavanja, dok se na predavanja prof. Perovića apsolutno išlo jer je on krasno govorio i lijepo slikao. Zasigurno nećete vjerovati, ali da bi dobili prvu klupu, iz koje se bolje vidilo, znali bi doći u 6 ili7 h ujutro, a predavanje je počinjalo tek u 9. Naravno i na druga predavanja smo išli. Imali smo dobre profesore, Zarnik, Perović, Saltikow, Bubanović - to su sve bili izvrsni predavači, tako da smo na predavanja išli s relativno velikim veseljem. Bilo je i par gnjavatora, što bi čovjek rekao, ali uglavnom su bili dobri. Fiziologija je bila izvrsna. Smetanka je malo smušeno predavao, ali je bio veliki stručnjak, dok je Hauptfeld bio zbilja izvrstan.

         STUDMEF: Svaka generacija studenata se žali da su jako opterećeni nastavom. Kad danas pogledate unatrag mislite li da su uvjeti studija u vrijeme kad ste studirali bili teži nego danas?

     O :
Teško je to reći. Danas se studenti tuže da su užasno opterećeni. Mi se tada nismo tužili jer smo smatrali da je tako i da tako jednostavno mora biti.

         STUDMEF: Kakav je bio odnos nastavnika i studenta?

     O :
Mogu reći za prof. Perovića. On je za nas bio gotovo Bog. Jako smo ga voljeli, zvali smo ga inače Perica ili Don Pedro. Bio je jako ljubazan, pozivao bi nas na kavu, oslovljavao sa zlato moje itd. Dakle bio je vrlo prisan, ali ipak uvijek je tu postojao jedan zid. Nikada se nije desilo da bi student bio bezobrazan. Osim toga kad bi nešto rekao tu nije bilo pogovora.

         STUDMEF: Tko su bili vaši uzori tijekom studija medicine?

     O :
U početku je to bio prof. Perović, poslije prof. Šercer od kliničara, također prof. Bubanović, dok je prof. Zarnik također bio veliki stručnjak, ali pomalo na svoje brdo tkan.

          STUDMEF: Znamo da u vrijeme kad ste studirali nije bilo baš neko doba za izlaske. Vjerojatno ste ipak nekamo izlazili. Kako ste provodili slobodno vrijeme?

     O :
Slobodnog vremena baš i nisam imala. Dok sam bila u gimnaziji svaku večer sam išla u kazalište. To sam pokušala i na studiju, ali nije išlo. Pogotovo jer sam od druge godine, čim sam položila anatomiju, počela raditi na Zavodu. Prof. Perović bi sjedio u labosu npr. do devet pa sam mislila : u redu propustiti ću prvi čin, možda stignem na drugi… Međutim nikada ne bih stigla. Osim toga učila sam jezike. Sportom se nisam bavila, iako sam plivanje jako voljela, jer nije bilo vremena, a nije ni bio običaj u to vrijeme. 

          STUDMEF: Možete li nam ukratko opisati kako je izgledao tadašnji ispit iz anatomije?

     O :
U to je vrijeme ispitivao samo prof. Perović, i ispit je bio zaista strog. Sami kolokviji su bili strašno strogi, npr. za osteologiju se oblačilo crno odijelo, a kamoli za ispit. Međutim, morate znati da se profesor držao nekih pravila koja je poslije i mene naučio. Prvo pravilo je bilo da se svoje raspoloženje ili glavobolja nikada ne iskaljuje na studentima i drugo pravilo da se studenta nikada ne izvrgne smijehu. Znao je govoriti da takvo što ne bi nikada oprostio.
Inače, tada ste na ispitu polagali i sekciju i to je bila prava sekcija. Ipak to onda nije bilo baš tako strašno jer je u to doba za vrijeme vježbi na lešu radilo samo šest studenata tako da smo do ispita zbilja znali secirati. Nakon toga se odgovaralo po redu, od osteologije i miologije do CNS-a i osjetnih organa

          STUDMEF: Postali ste pomoćni asistent na anatomiji na drugoj godini fakulteta i tijekom cijelog studija ste ostali na anatomiji. Opišite nam kako je tada izgledao vaš radni dan?

     O :
Kao pomoćni asistenti (demonstratori, op.a.) došli bi ranije na predavanje prof. Perovića da obavimo sve pripreme za predavanje i ostajali slušati predavanja. Iza toga bi radili preparate ili nešto drugo, ovisno o tome što bi profesor tražio da se napravi. Zatim smo imali kolokvije sa studentima. Ja sam dosta rano počela ispitivati, već na drugoj godini. Ručka je ponekad bilo, a ponekad i ne. Popodne je bila sekcija i iza toga kolokviji. Kolokviji bi trajali i do osam navečer. Nakon toga bih otišla kući i učila i spremala ispite.

            STUDMEF: U petak 18.01. održati će se svečanost vezana uz prof. Perovića, čovjeka čiji je doprinos razvoju kako anatomije tako i medicinskog fakulteta bio ogroman. Vi ste imali tu sreću da Vam prof. Perović bude učitelj i mentor. Možete li nam reći, za sve one kolege koje o njemu znaju jako malo, tko je bio prof. Perović?

     O :
Čovjek koji se apsolutno i u potpunosti žrtvovao za razvoj Anatomskog Instituta. Morate znati da po njegovom dolasku ovdje nije bilo ničega. Počinjalo se od nule. I velik dio stvari koje se danas mogu vidjeti na Zavodu je ustvari profesorova ostavština. S druge strane, on se sav posvetio obrazovanju studenata pa je tako znao vrlo često po noći je izrađivati preparate da bi bili spremni slijedeći dan za predavanje. Pričao je kako bi znao zaspati nad preparatima zbog formalina koji djeluje hipnotički. Žrtvovao se apsolutno. Nastava je morala štimati dok je sve ostalo bilo sporedno. Nastojao je olakšati studentima učenje anatomije tako što je osnovao Anatomski muzej, koji je nažalost danas u vrlo lošem stanju. U početku je sam izrađivao preparate za muzej, a tek je poslije dobio pomoćnika-preparatora. Prema suradnicima je bio izrazito korektan i srdačan. No i pored te srdačnosti ipak nije moglo biti neke veće prisnosti jer se znalo da je on Perović. Bio je "iznad ostalih".

            STUDMEF: Kako su ga doživljavali drugi kolege nastavnici na fakultetu?

     O :
Gledali su ga kao osobu koja za fakultet znači jako puno, jako su ga cijenili i voljeli. Samo je on bio beskompromisan i zbog toga je ponekad bilo teško. On je adaptirao našu današnju zgradu koja je prije bila plemićki konvikt, dok je sadašnja biblioteka bila kapelica. To je zbilja krasna prostorija, zbog toga sam bila protiv kada su je htjeli pregraditi u više soba.
Dakle, kad je počeo uređivati Institut bilo je svega pedesetak studenata na fakultetu, no on je inzistirao da se predavona uredi za potrebe 350 studenata. Već je tada dobro predvidio buduće stanje.
Bilo je zanimljivih scena prilikom tog uređenja. Zbog štednje su se pločice u secir-sali stavljale samo do određene visine. Onda se Perović tokom sekcije, tobože slučajno, naslonio na zid tako da je ostao mastan otisak ruke. Tada su vidjeli da ipak ne ide tako i podigli pločice do visine koju je tražio.

            STUDMEF: Kako su izgledala predavanja prof. Perovića?

     O :
Na predavanja se obavezno donosio leš na kojem je profesor objašnjavao. Zbilja se imalo što vidjeti i naučiti. Nažalost, sada je lift za leševe maknut pa se leševi moraju nositi na predavanja, što baš i ne funkcionira kako bi trebalo.

            STUDMEF: Možete li nam ispričati koju zanimljivost vezanu uz njegov rad na fakultetu?

     O :
Vidite, nije oko njega bilo puno štoseva. On je bio iznimno poštovan.

krmpotic            STUDMEF: Vjerojatno je nešto bilo posebno vezano uz prof. Perovića?

    O : Sad, kad baš inzistirate mogu vam ispričati anegdotu koja je dugo kolala među studentima. Naime, studenti, a kasnije i mlađi kolege liječnici znali su u džep kute staviti kosti šake i zatim uvući svoju šaku u džep i uzeti jednu od tih kosti. Držeći tako ruku u džepu znali su pitati druge kolege da im odgovore koja im se kost nalazi u ruci. Kad je ispitivani rekao da je nemoguće znati koja se kost nalazi u ruci onda je onaj koji je ispitivao znao reći da kako je to on uopće mogao položiti anatomiju kod prof. Perovića ako na tako jednostavno pitanje ne može odgovoriti.

            STUDMEF: U vrijeme kad ste se upisivali na medicinu položaj žene u društvu bio je kudikamo teži nego danas?

     O :
Za sam upis ne bih rekla da je bio težak za žene. Više je kasnije bilo problema s činjenicom što ste žena, za naći mjesto. Ja sam u tome imala sreću jer me zapazio prof. Perović.
To je mogao biti problem, ali sam upis - ne bih rekla. Možda nije bilo običaj da se toliko žena upisuje, ali problema nije bilo. U ono se vrijeme upisivala otprilike trećina žena, dakle ipak nas je bilo određeni broj.

          STUDMEF: Znači niste bili sami među muškim kolegama?

     O :
Ne, međutim to nije i slučaj s Akademijom u kojoj smo zastupljeni u zaista malom broju.

          STUDMEF: Je li istina da ste bili prva žena na anatomiji koja je nosila suknju?

     O :
Da... (smijeh)! Prof. Perović nije bio previše naklonjen ideji da uzme žene na Zavod. Vjerujem da ne znate, on je čak postavio uvjet pod kojim će doći u Zagreb - da žene ne studiraju. Međutim, ipak je popustio.

          STUDMEF: Zanimljivo je da ste ga na kraju naslijedili, nakon njega ste postali pročelnica Zavoda?

     O :
Da, često je znao reći kako se protivio da žene studiraju, a naslijedila ga je upravo žena.

          STUDMEF: Je li vam bilo teže napredovati nego muškim kolegama?

     O :
Mogla bih reći da bi to bilo točno da iza sebe nisam imala prof. Perovića kao mentora koji je jako cijenio moj rad i koji mi je pomagao. Zasigurno bih puno teže napredovala da nisam bila ovdje i da Perović nije zbilja puno uložio u to da idem naprijed.

          STUDMEF: Znate li kakve su bile sudbine ostalih Vaših kolegica s fakulteta. Jesu li i one bile uspješne u svojim karijerama?

     O :
Samo se Nada Kovačić probila. Ona je otišla u London i još je tamo, ako je živa. Jako darovita je bila Dobčevka, no ona se rasipala na puno strana. Šteta za nju. Većina ipak nije napredovala u ovom smislu, no većina ih je završila medicinu i bile uspješne u svom poslu

          STUDMEF: Mislite li da je sada situacija povoljnija za žene?

     O :
Ovisi kako gdje i kako u kojoj struci. Neke struke, dapače, preferiraju žene dok neke ne. Posebno ne ove velike kirurške discipline npr. abdominalna, torakalna pa i neurokirurgija. Dok je u manjim kirurškim strukama ipak drugačije. Vidite ako se žena namjerava udati i imati djecu onda se već samim tim opredjeljuju u "manje" kirurške struke kao što je otorina, okulistika…

krmpotic            STUDMEF: Čuli smo da govorite i pišete engleski, njemački, talijanski, španjolski, francuski, ivrit…., danas smo čuli i da govorite i razumijete japanski. Jeste li na nekom kongresu upoznali osobu s kojom se niste uspjeli sporazumjeti?

    O : (Smijeh!) Vidite, od japanskog sam učila samo osnove, tek toliko da se mogu snaći kad dođem u Japan, da mogu uzeti taxi, pitati za smjer i sl. To sam uspjela i mogu reći da mi ide dosta dobro. Naučila sam uz to čak i dva lakša pisma katakanu i hirugana. Ima i jedna anegdota vezana uz taj moj japanski. Jednom sam dok sam bila na kongresu u Japanu, pomalo bezobrazno, odlučila nazvati jednog japanskog profesora. I lijepo sam ga na japanskom upitala za jednu informaciju, on je toliko bio oduševljen činjenicom da govorim japanski da mi je na japanskom i odgovorio. Međutim govorio je tako brzo da ga nisam ništa razumjela. Pokušala sam se prebaciti na Engleski, ali više nije išlo… I tako je završio razgovor.
Ivrit sam naučila tako što se moj muž bavio arheologijom pa je trebao prevesti neke tekstove. Počela sam učiti uz njega i vrlo brzo mi se svidjelo. Tako i danas redovito čitam novine (na ivritu) koje mi pošalju iz Izraela.
Morate znati da je u ono vrijeme znanje jezika jako puno značilo jer tada nije bio običaj, kao što je to danas, da se u školi uče strani jezici. Zbog svog poznavanja jezika često sam znala iznenaditi sudionike u raspravama kada bih na njihovom jeziku diskutirala i odgovarala. Danas to više nije tako…

          STUDMEF: Čuli smo za vašu znanstvenu, međutim što je sa kliničkom karijerom?

     O :
Specijalizirala sam otorinu i u svom poslu sam vrlo uspješno kombinirala oba područja, anatomiju s otorinom. Jako sam puno radila s pacijentima, čak i dok sam bila pročelnica Zavoda. Svi su moji radovi iz područja anatomije usko vezana za otorinolaringologiju tako da vam ne bih mogla odvojiti ta dva područja. Podjednako su mi dragi i jedan i drugi.

          STUDMEF: Tijekom Vaše bogate karijere dobili set mnoštvo značajnih priznanja i nagrada. Postoji li jedna koju biste posebno izdvojili??

krmpotic    O : Pa,... bilo je interesantno kad sam 79. dobila Haymanovu nagradu u Njemačkoj. Nagrada se dijelila na jednoj sjednici koju sam, ne znam ni sama kako, promašila. Kad sam im objasnila što se dogodilo onda su mi navečer tijekom banketa svečano uz fanfare, uručili tu nagradu koja je među ostalim bila i novčana. Tada su mi rekli da dobro čuvam kuvertu i ponudili mi pratnju kada budem išla u banku. Na brzinu sam pogledala u kuvertu i vidjela brojku osam pa sam pomislila da se radi o osamsto maraka (to je tada bio veliki novac, no ipak ne baš toliko velik). Bilo mi je čudno da mi nude pratnju pa sam po dolasku u hotel provjerila iznos. Možete se misliti kako sam se osjećala kad sam vidjela da se radi o 8000 DM. To je bio fantastičan iznos za ono vrijeme. Trebalo mi je vremena da dođem k sebi

          STUDMEF: Sigurno ste imali priliku otići raditi u inozemstvo, što Vas je zadržalo da ostanete u Hrvatskoj. Kad biste imali šansu da život ponovite ispočetka biste li ponovno tako odlučili?

     O :
Ja sam bila dosta vezana uz roditelje i uz anatomiju te bi mi bilo teško sve to ostaviti. Zadnji poziv koji sam dobila, kada su umrli moji roditelji i prof. Perović, već sam bila prestara za Ameriku. Imala sam 46 godina što je ipak kasno za adaptaciju. Prije toga su me zvali u San Francisco, meni jedan od najljepših gradova u Americi, ali nisam se mogla odlučiti. Morate znati da se nekada nije baš toliko putovalo po inozemstvu kao što se to čini danas. Naime, putovanja u inozemstvo i na kongrese nisu bila stipendirana kao što je to slučaj danas. Eventualno ste imali plaćen put. Ja sam znala često otići na kongres tek sa 10tak $, koje bih za svaku sigurnost sakrila u postavi kofera. Često smo znali i hranu nositi sa sobom; pogaču i špek, koji se ispostavio kao najbolji! Jako sam voljela putovati, vidjeti svijet tako da sam pri svakom odlasku u inozemstvo (radni posjeti, op.a.) svako slobodno vrijeme koristila za razgledavanje. Noću bih putovala a danju uživala u ljepoti gradova i njihovim znamenitostima.

krmpotic            STUDMEF: Bili ste učitelj, mentor i suradnik mnogim našim današnjim nastavnicima, kako kliničarima tako i današnjim nastavnicima na anatomiji. Možete li nam ispričati kakav zanimljiv događaj, anegdotu vezanu uz njih?


     O :
Pa sve su to drage i dobre kolege i bilo mi je užitak raditi s mnogim od njih i svi su oni imali prema meni specijalan odnos. Kad sam bila bolesna brinuli su se za mene i pokazivali veliku brigu. O svima mogu reći samo najbolje. 

            STUDMEF: Možda kakav slatki trač?

     O :
Pa svatko od njih je, što bi se reklo, na svoje brdo tkan.

          STUDMEF: Recimo, prof. Vinter?

     O :
On Vam je dosta tvrdoglav i kad misli da je u nečemu u pravu teško će popustiti. Ali on mene stvarno voli i pomogne mi u svemu što mi treba. Zahvaljujući njemu i uz njegovu podršku počela sam se baviti kompjuterom. I vjerovali ili ne ide mi. Međutim ja sam vam vrlo nestrpljiva osoba i želim da sve štima i odmah bude napravljeno. Tako i kod kompjutera, pa kad nešto zapne odmah počnem pritiskati različite tipke na kompjuteru i naravno on se zablokira. Stoga Vintera vrlo često zovem za pomoć.

          STUDMEF: Prof. Keros?

     O :
Keros i ja smo bili ranije vrlo bliski suradnici no vremenom smo se nekako razišli. I on vam je tvrdoglav. Često sam mu govorila da je sa svojom pameću mogao postići puno više nego što je dosad postigao. Inače s njim nije bilo dosadno

          STUDMEF: Prof. Kostović?

     O :
Kad sad razmislim svi su vam moji anatomi bili tvrdoglavi, kao što sam već spomenula bili su nekako na svoju ruku. I Kostović je isto tako bio tvrdoglav, možda i malo tvrdoglaviji no znao je onda pa i danas doći po savjet. A Nikolić vam je bio specijalno tvrdoglav.

          STUDMEF: Čuli smo da ste bili posebno naklonjeni prof. Pećini?

     O :
(Smijeh)…, Pećina je moj Ličanin, moja specijalna ljubav. Marko je kod nas bio od svojeg početka pa sve do doktorata. Naime, s familijom Pećina vezana sam preko oca. Postojao je jedan stric Milan Pećina koji je svu tu ličku sirotinju vukao, držao i podigao. Otac mi je uvijek govorio o Pećini i kad je Marko došao, bio mi je simbol tog strica Milana i zaista ga strašno volim.

          STUDMEF: Nedavno je prof. Paladino postao ravnateljem KBC Rebro. On bio vaš učenik i suradnik. Možete li nam reći kakav je bio?

     O :
On je sposoban, manuelno jako sposoban, bistar. Ono što je za njega posebno jeste da se usudi puno toga napraviti što mislim da je za neurokirurga potrebno. Ponekad malo i preodvažno no u tome se vidi njihova sposobnost.

krmpotic            STUDMEF: "Perović" je bio sinonim za udžbenik iz anatomije sve do 1976. kada Vi izdajete novi udžbenik. Koliko Vam je bilo teško napisati novi udžbenik iz anatomije nakon "Perovića"?

    O : Bilo mi je teško utoliko jer je Perovića trebalo skratiti. Anatomija je anatomija. Femur je ostao femur i kod Perovića i ovdje (Anatomija, prof. Krmpotić, op.a.). U Peroviću je postojala i embriologija i histologija i sve je to trebalo izbaciti van i napraviti nešto što se neće kositi sa ostalim predmetima, a što će opet biti studentima jedna cjelina.       

            STUDMEF: Kad danas razgovaramo s našim nastavnicima gotovo svi se rado prisjećaju vremena dok su studirali i svi nekako s nostalgijom govore kako su oni eto učili iz Guytona, iz Botterija (interna, op.a.), iz Krmpotićke.... Kakav je to osjećaj biti autoricom knjige koja je još i danas sinonim za anatomiju?

     O :
Čovjek ne misli na to. Knjigu morate napisati bez obzira imate li simpatije prema pisanju udžbenika ili ne, ali napisati se mora. Svaki udžbenik ima grešaka, ima i ovaj. Uvijek treba napisati udžbenik da drugo izdanje bude bolje.

          STUDMEF: Nedavno je izdan novi udžbenik iz anatomije, proteklo je čitavih 25 godina od izdavanja Vaše anatomije. Koliko se anatomija promijenila u tom razdoblju. Koliko je toga novog unijeto u novi udžbenik?

     O :
Uneseno je dosta novog s obzirom na kliniku. U ono vrijeme klinika nije išla tako naprijed kako ide sad. Recimo Perović je spominjao u svojim knjigama neke operacije, međutim u ovoj knjizi je specijalni naglasak na anatomiju. Zašto je potrebno učiti neke stvari, što će biti korisno na klinici itd. Također je knjiga vezana uz atlas.

          STUDMEF: Da li se anatomija sama po sebi mijenjala?

     O :
Ako počnete sa starim anatomijama, onda se mijenjalo. Metodika istraživanja se promijenila i samim tim su se promijenile i neke stvari koje iz današnjih spoznaja ponekad ispadaju smiješne.

krmpotic        STUDMEF: U mirovini ste, čime se sada bavite?

     O :
I dalje radim, naravno ne više onim tempom kako sam znala. I dalje pišem. I sada trenutno završavam jedan rad i upravo čekam da mi slike budu gotove pa da ga pošaljem. Istodobno radim i na sređivanju Perovićeve zbirke fetusa. To je neobično vrijedan materijal, jedinstven u svijetu, a možete pratiti razvoj čega želite u fetusu.

          STUDMEF: Vi i dalje objavljujete radove?

     O :
Kako da ne. Ja se ne mogu zamisliti, čak ni sada kad sam u mirovini, da sjedim doma i ne radim ništa. Na temelju ove zbirke fetusa radovi izlaze jedan za drugim.

          STUDMEF: Imate veliko životno iskustvo. Kad bi od vas zatražili savjet za studente - na što paziti u medicini, znanosti i životu općenito, što biste nam rekli?

     O :
U medicini morate naučiti sve da poslije isfiltrirate što vam od toga treba. U nauci se morate držati istine. Nikakve konfabulacije, ništa adaptirati prema onom što vam odgovara, nego ono što je istina.

      STUDMEF: Eto, puno Vam hvala na ovom interviewu.

 

Pripremili i obradili: Ana Lončar, Nikolina Radaković, Doc. dr. Mirza Žižak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

INterVIEW anketa

Kalendar

« < Rujan 2020 > »
P U S C P S S
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0