Home arrow Interview arrow Prof. dr. Nada Čikeš dekanica Medicinskog fakulteta
Prof. dr. Nada Čikeš dekanica Medicinskog fakulteta PDF Ispis E-mail
(0 glasova)

Ivan Neretljak, Alan Mahnik, Mario Malički, dr. Mirza Žižak   
Thursday, 07 July 2005
cikes        STUDMEF: Ne tako davno studenti medicine imali su veliki prostor (tzv. KOMA - prostorije studenata medicine) koji se svojevremeno između ostalog koristio i za organiziranje zabava i plesova (bile su poznate plesne večeri subotom u KOMI) i drugih oblika druženja (primjer su razni tečajevi). Prije 10tak godina studentima je dotični prostor oduzet i za vrijeme prošle uprave vraćen. Međutim, vraćen im je tek manji dio nekadašnjeg prostora (jedva nekih 30tak% prostora). U sadašnjem prostoru je nemoguće obnoviti nekadašnje aktivnosti studenata. Možete li vratiti studentima prostor koji im je nekad pripadao ili hoćete li se bar uskoro angažirati oko iznalaženja rješenja pronalaska prostora u sklopu kompleksa zgrada Med. fakulteta, za organizaciju zabava, plesova i druzenja studenata medicine kako bi se i na taj način kojeg gotovo svi vole, studenti lakse upoznali i druzili?

     O :
Moja prva ideja je bila da prostor vratimo studentima. Razgovarala sam s kolegama, no ovaj čas sam malo odgodila rješenje. U razgovorima smo s KBC-om o tome koje će se klinike seliti na Rebro. Na Rebru će se održavati puno veći dio nastave, pa se moramo točno dogovoriti kakve studentske prostore trebamo na Rebru, kakve na Šalati. S obzirom da ćemo dio prostora dobiti odlaskom pojedinih klinika, a zatim i administracijskih objekata, očekujem da će se u roku od nekoliko tjedana formirati kompletna slika o klinikama koje se sele te će se onda moći razgovarati i o studentskim prostorima u drugim zgradama na Šalati.

      STUDMEF: Znači studenti bi dobili novi prostor ili bi im bio vraćen stari?

     O :
I jedno i drugo. Dopustite mi da još kažem da sam upravo sa službama fakulteta napravila popis što nama sve na Rebru nedostaje. Nedostaje nam još jedna predavaonica od 120 mjesta, deset predavaonica s 40-50 mjesta, četiri kompjutorske učinioce po 20ak mjesta. Također nam nedostaje veća studentska referada od tri sobe, nedostaje kabinet vještina, i naravno, studentski restoran. Jer, ako želimo kvalitetnu studentsku nastavu u kojoj sudjelujete cijeli dan, moramo omogućiti studentima da mogu nešto pojesti i popiti. A u funkciji vašeg društvenog života npr. KOME, mislim da bi svakako trebala ostati na Šalati

        STUDMEF: Pri preuzimanju dužnosti nova je Uprava donijela odluku da u radu Uprave sudjeluju i studenti (predstavnik SZa), što je zaista hvale vrijedna gesta jer ste time omogućili studentima neposredan utjecaj na donošenje odluka koje se tiču samih studenata. Za očekivati je da u radu uprave sudjeluje prvi student među studentima (predsjednik SZa) budući da on po funkciji ima važnu ulogu u SZu. Zašto to danas nije slučaj. Predsjednik SZa nije član Uprave. Ne izgleda li vam to neobično i kako to komentirate?

cikes    O : Točno je. Održali smo obećanje i uveli smo studente u dekanski kolegij. Dogovorili smo se da ćemo to unijeti u Poslovnik o radu dekanskog kolegija. Čekali smo samo da se prihvati statut medicinskog fakulteta. Prije par tjedana statut je prihvaćen na Fakultetskom vijeću i sada dolaze na red promjene poslovnika. Što se tiče uloge studenta kao člana dekanskog kolegija ona je višestruka. Prvo i osnovno je da se međusobno informiramo. Od studenta očekujem da bude odgovoran kao i prodekani koji na kolegiju referiraju obavljene obveze od prošlog sastanka kolegija i buduće zadatke. Student obično izvještava studentske aktivnosti i probleme. Slažem se s Vašim mišljenjem da predsjednik SZ-a bude član uprave.

      STUDMEF: Prema novom statutu uloga studenata postaje sve značajnijom. Zanimljivo je da se studentima daje pravo postavljanja veta u donošenju nekih odluka. O čemu se zapravo radi?

     O : U svakom slučaju smatram da studenti trebaju u okviru fakulteta imati značajno veću ulogu nego što je imaju sada. Studenti moraju biti partneri, u prvom redu na planu nastavnih aktivnosti. No, ja ću se truditi da se sve riješava dogovorom, tako da ne bude potrebe za postavljanjem veta.

    STUDMEF: Koliko predsjednik studentskog zbora koji je s druge godine može sudjelovati u raspravama i na kraju donostiti odluke o problemima studenata viših godina studija? Može li razumijeti probleme studentata pete ili šeste godine?

     O :
On treba saznati sve što sam ne zna, ili mu ne dostaje iskustva, pa sa svim informacijama zastupati studentske interese. I ja zastupam fakultet na raznim razinama i institucijama i -ako treba - raspravljam o temama o kojima u načelu manje znam. Ali se zato svaki put informiram i pripremim. Dakle, predsjednik studentskog zbora mora naučiti da bude predstavnik grupe koja ga je izabrala.

     STUDMEF: Iako smo već na "Čuli smo da…" objavili vaše izlaganje s jednog od vijeća fakulteta, međutim prema broju pitanja koje dobivamo to očito nije bilo dovoljno uvjerljivo. Zato vas moramo ponovno upitati: hoće li i ove godine biti ponuđen dekanski rok u 10.mjesecu

cikes     O : Nastavnike molim da učine sve da ne bude dekanskog roka. Također molila bih i studente da uče, pa da ne bude potrebe za dekanskim rokom. Dakle, morali bi postojati vrlo važni razlozi ako bismo se odlučili za dekanski rok.

        STUDMEF: Znači još postoji šansa?

    O :
Kao što sam rekla, morali bi postojati jako važni razlozi. Na početku rada naše uprave dogovorili smo se da ćemo tada - prošle godine - dati dekanski rok, međutim tada smo se i dogovorili da ćemo svi zajedno raditi na tome da ga ove godine ne trebamo.

     STUDMEF: Što se to događa s dekanovom nagradom? Prije su je zasluživali jedan student/ica za svaku godinu, eventualno dvije za prvu, međutim danas imamo pravu inflaciju nagrada. Ove ih je godine bilo čak 15. Polazeći od činjenice da je danas selekcija studenata pri upisu znatno lošija nego prije 15tak godina (tad se na jedno mjesto prijavljivalo i do 6 kandidata, a danas jedva dvoje) znači li to da su kriteriji i opterećenje studenata danas znatno manji. Tko ili što se to promijenilo?

     O :
  Mislim da kriteriji nisu manji, nego je vjerojatno bilo više raznih razloga. Ali, slažem se da bi mogli raspraviti o njima.

        STUDMEF: Obećali ste studentske razmjene sa Mayo klinikom, da li će biti nešto od toga? Mogu li se očekivati prve razmjene sa Mayo klinikom već ovo ljeto kako je najavljeno?

     O :
Studenti već mogu ići tamo, ali bez razmjene. I dalje sam u dogovorima s tom klinikom za studentsku razmjenu, međutim dogodile su se u međuvremenu određene promjene. Naime, na Medicinskom fakultetu Mayo izabran je novi dekan, a profesor McDonald, koji je bio predsjednik Odbora za međunarodnu suradnju, koji je veliki prijatelj Hrvatske, koji je bio u Hrvatskoj više puta te je jednom broju studenata i liječnika omogućio odlazak i boravak u Klinici Mayo i koji je izabran za počasnog člana HLZ, se ozbiljno razbolio tako da je su razgovori privremeno stali.

         STUDMEF: Sada jedno teško ali studentima i jako važno pitanje. Posljednjih smo godina svjedoci ponekih najblaže rečeno neobičnih odluka u predlaganju rang lista studentskih radova za dobivanje rektorove nagrade. Raspitujući se saznali smo poraznu činjenicu da povjerenstvo (ali ni odgovorni na Sveučilištu) do dan danas nije napravilo pravilnik po kojem bi se ocjenjivali pojedini pristigli radovi. Iz priloženog jasno proizlazi da je teško (ponekad i nemoguće) odrediti po čemu je pojedini rad bolji od onog drugog. Ovo ponekad zna biti od presudne važnosti. Nije svejedno hoćete li biti 10. ili 11. na rang listi budući da odgovarajuće povjerenstvo pri sveučilištu uglavnom prihvaća predložene rang liste fakulteta na način da (bar u posljednjih par godina) prvih deset radova s liste postaje dobitnikom nagrade. Teško je vjerovati međutim nema čak ni pravilnika koji bi odredio kako trebaju strukturno izgledati prijavljeni radovi; organizacija i struktura rada/članka, najveći dozvoljeni broj stranica, načina citiranja literature i slično.
Poznato nam je da se rang liste "izrađuju" već 2-4 dana nakon dana zaključenja predaje radova. Ovo znači da se odluka o kvaliteti nekog rada donosi u vrlo kratkom roku, te da nema odgovarajuće pisane recenzije pristiglih radova. Zato je i nemoguće dobiti informaciju zbog čega je pojedini rad bolji ili lošiji od drugog. Ukratko radi se o velikim problemima koje bi bilo potrebno hitno riješiti. Što mislite poduzeti i koliko će biti potrebno da saznamo rezultate vaših poteza tako da slijedeći natječaj dočekamo s unaprijed poznatim pravilima. Na koji će te način rad povjerenstva učiniti znatno transparentnijim?

cikes    O : U pravu ste, problem postoji. Način rada smo naslijedili. Pri sastavu povjerenstva koji ocjenjuje prijavljene radove vodili smo računa da članovi budu profesori koji zastupaju razne discipline. Naravno da to uvijek nije dovoljno jer je povjerenstvo malo. S druge strane, nastojat ćemo ispraviti nedostatke tako da ćemo izraditi pravilnik u kojem će se definirati prihvatljiviji rok u kojem se mora predati rad, da rok ne bude u posljednji čas kada se već moraju predavati ocjene u Sveučilište. U Pravilniku će se utvrditi svi parametri, od kategorije radova pa do postupka evaluacije.

 

 

 

cikes        STUDMEF: Već se duže vremena priča da će doći do većih promjena u kurikulumu što je očito posljedica odnosa snaga zagovornika turnusne i kontinuirane nastave. Kakvo je vaše razmišljanje i što nalazite dobro/loše u jednom i drugom sustavu nastave?

     O :
Kada se uzmu u obzir parametri koji se već tri godine analiziraju, a to su na primjer prolaznost na ispitima, odnos broja nastavnih sati prema nastavnom opterećenju, vrlo se jasno pokazalo da su neki predmeti polučili izvrsne uspjehe u turnusnoj nastavi. No, za neke veće predmete u kojima je nužno studentima prenijeti veliku količinu znanja, iz godine u godinu se povećao broj tjedana nastave. Tako smo došli do potrebe za ogromnim turnusima. To je anatomija na prvoj, fiziologija na drugoj itd. Dobili smo kolegije koji se zovu turnusom, a neki traju više od jednog semestra. Sada se trudimo da još bolje definiramo turnuse, pogotovo na prvoj godini, jer na prvoj godini studenti upisuju studijski program koji ima manje sati kontaktne nastave. Mora se studente podučiti samostalnom učenju, dakle studiranju. S druge strane potrebno je da se studente trajno evaluira, da mogu tijekom turnusa provjeravati svoje znanje kako bi na kraju turnusa mogli spremni izaći na ispit. Zato smo nakon svakog turnusa nastojali ostaviti dovoljan broj dana, u pravilu dva tjedna za dodatno učenje.
Još moram reći da smo željeli na drugi način definirati pojam ispitnog roka u turnusnoj nastavi. U ovakvom poimanju studija ni studentu ni nastavniku nije bitno da je ispitni rok u nekom predviđenom "standardnom" razdoblju akademske godine. Izlazak na ispit nakon turnusa valja shvatiti prvim ispitnim rokom, drugi rok je kada to studentu, u nekoj stanci odgovara. Naravno, treći bi rok bio u nekom standardnom terminu.

        STUDMEF: Kako se to praktično odražava na dotične predmete, na primjer na fiziologiju?

     O :
Turnus fiziologije i imunologije se povećava na 14 tjedana, što će studentima olakšati učenje, a kako je riječ o velikom ispitu sada su dobili dovoljno vremena i za kvalitetno trajno provjeravanje usvojenog znanja.

        STUDMEF: Anatomija?

     O : S profesorima anatomije smo već razgovarali, međutim još nedostaje i mišljenje studenata. Prijedlog je da u prvom semestru bude samo tri tjedna nastave anatomije i to osteologija. Naime, kad dođu na medicinski fakultet studenti još imaju srednjoškolske navike učenja. Dakle, trebaju vremena da se prilagode novom načinu učenja kakav zahtijeva veliko gradivo anatomije. Zato je i dogovoreno je da u prvom semestru bude osteologija budući je dobro omeđena i definirana grana anatomije. Dakle, u prva tri tjedna može se taj turnus obaviti i zatim položiti. Onda drugi semestar studenti mogu učiti anatomiju, kada imaju sedam tjedana nastave s jednom stankom između dva dijela anatomije s mogućnošću parcijalne evaluacije. Moje je poimanje, kad ste me već pitali da li turnusna ili kontinuirana nastava, da je najvažnije od svega da studenti uče za vrijeme dok su na nastavi, kad nisu posvećeni ničem drugom nego samo nastavi tog predmeta, a to je upravo prednost turnusa. Sve će to imati još veći smisao ako se studentima daje šansa da kontinuirano evaluiraju svoje znanje kroz parcijalne testove. Željela bih i nadam se da ćemo provjeravanje znanja tijekom turnusa - „K“-ove uvesti i u kemiju.

cikes        STUDMEF: Ovo su sve za nas prave informacijske poslastice. Što je to s „K“-ovima?

     O :
U razgovorima s nastavnicima katedre za kemiju i biokemiju smo pokušali definirati koje su sve to teškoće kojih jesmo ili nismo svjesni, pa uspješnost studenata na kemiji nije onakva kakvu bismo svi željeli. Zaključili smo da postoji puno razloga. Jedan je razlog je da je znanje kemije koje studenti donesu iz srednje škole nejednolično, drugi je razlog da su na prijamnim ispitima studenti više bodova dobivali na račun biologije nego na račun kemije i fizike, dakle nije ni njihovo predznanje vjerojatno jednako dobro. Nadalje, studenti imaju naviku učenja u srednjoj školi gdje ih se pita segmente predmeta, a sad su se našli, premda i s već poznatim predmetom iz gimnazije, ali sa zadatkom velikog ispita na kraju velikog predmeta. Definitivno im se mora pomoći da lakše svladavaju gradivo; na primjer, da imaju svaki tjedan kolokvij, esej ili test, štogod profesori smatraju da bi bio najbolji način provjere znanja. Međutim, teškoća je u nedovoljnom broju nastavnika koji imaju mnogo nastave: prva godina, druga godina, engleski studij, stomatolozi, pa smo odlučili povećati broj nastavnika u katedri. Prvi korak smo napravili - među razvojnim nastavnim mjestima koja raspisuje Sveučilište s ciljem povećanja korpusa nastavnika u svrhu poboljšanja nastave - jedno takvo mjesto dali smo kemiji.

     STUDMEF: Hoćete li zadržati pravilo da se tijekom turnusa ispiti neće moći održavati iz nekog drugog predmeta?

       O :
O tome bih voljela čuti i studente. I nastavnici i studenti, svi želimo da se to ne događa, jer se onda svrha turnusa na neki način obezvrjeđuje, a to sigurno nitko ne želi. Dogovoreno je da svakom predmetu damo dovoljno dana ili tjedana nastave nakon završetka turnusa da bi se mogao položiti dotični predmet. Ako studenti i profesori u tome ne uspiju, onda ćemo morati razmisliti pod kojim bismo uvjetima izuzetak ipak dopustili.

cikes        STUDMEF: Potpisnica ste ''Riječke deklaracije'' kojom ste se, kao i preostali dekani Medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, obvezali da će nastavni programi na sva četiri fakulteta biti isti. Isti program u konačnici bi trebao imati iste posljedice. Da li će time zagrebački, odnosno ostali fakulteti izgubiti na svojoj individualnosti i prepoznatljivosti ili smatrate kako je to ipak korak naprijed u edukaciji hrvatskih studenata medicine?

     O :
  Nije riječ o istim, već o usklađenim programima, jer smo usklađivali jezgru kurikuluma - core curriculum. Naša je želja i naša obveza definirati kompetencije doktora medicine u Hrvatskoj: poželjno je da i strukovne udruge, dakle, Hrvatski liječnički zbor, rasprave kakvog liječnika trebamo, a da fakulteti kažu kakvog liječnika možemo educirati. Zato moramo definirati ciljeve i kompetencije za svaki predmet, tj. znanja, vještine i stavove. Programi ne moraju, ali niti ne mogu biti potpuno isti. Uzmimo primjer fiziologije; na riječkom fakultetu smatraju da fiziologiju i patofiziologiju treba predavati u istom kolegiju i to smatraju najboljim rješenjem, dok ostali fakulteti ne smatraju da je to najbolje. Mi pak imamo drugačija iskustva s kemijom i biokemijom i da ne nabrajam niz drugih predmeta. Također, na pojedinim fakultetima postoje situacije koje uvjetuju određena rješenja u nastavi koja su na tom fakultetu najbolja.
      U „Riječkoj deklaraciji“ dogovorili smo da ćemo definirati kataloge znanja i vještina za studente medicine i to je glavni dio programa na kojemu radimo. Do sada su svaki predmet definirali profesori dotičnog predmeta, sada će kataloge znanja evaluirati profesori drugih srodnih predmeta, a nakon toga nastupaju studenti sa svojom evaluacijom. Tada će svi zajedno - profesori i studenti predložiti konačni dokument. Nadam se da će se to dogoditi kroz par mjeseci, pa ćemo do kraja ove godine dobiti katalog znanja i vještina studija medicine u Hrvatskoj. Iz toga ćemo kataloga izdvojiti knjižicu vještina po kojoj će student znati koje vještine mora steći učenjem u kabinetu vještina ili učenjem u kliničkoj nastavi.

     STUDMEF: U jednom od intervjua s bivšim dekanom spomenuto je da se razmišlja o uvođenju počasti suma cum lauda. Kakav je vaš stav o tome i smatrate li da bi fakutet trebao imati jednu takvu počast?

     O :
Ja bih rado, ali to definitivno iziskuje jako dobre kriterije.

cikes        STUDMEF: Hoćete li uvesti vrsnost rada profesora – predavanja, rad sa studentima, komunikacija, edukacija, ispiti – budući je za neke profesore poznato njihovo neakademsko ponašanje. Profesori bi trebali biti tu da nam pomognu u radu. Ako je netko uporno loš u svom radu - nije li to za sankcioniranje. Je li vam poznato da je itko od nastavnika dosad izgubio posao zbog takvog razloga. Studenti ispunjavaju ankete, međutim koliko to zapravo ima utjecaja?

     O :
Niti jedan profesor nije izgubio posao, ali moram kazati da je anketa koju smo obavljali posljednjih godina u kojoj su studenti ocjenjivali različite kategorije profesorskog nastavnog rada imala određenog utjecaja. Na mnogim smo katedrama primijetili da su profesori pročitavši svoje ocjene i - vjerojatno - zamislivši se zašto su neki njihovi postupci ocjenjeni bolje, a neki lošije, reagirali većim angažmanom u nastavi.

        STUDMEF: U postojećim anketama postoji skala od jedan do sedam koju mnogi studenti (pa ni naši nastavnici) ne razumiju. A i mnoga su pitanja u najmanju ruku čudna, npr. kako ćete gradirati kašnjenja na predavanje ocjenama od jedan do sedam. Hoćete li bar vratiti ocjenjivanje od jedan do pet?

     O :
Pa bila bih sklona tome. Uopće, moram kazati, da jesam sklona anketiranju, ali mislim da treba biti razuman u količini, jer ako količina prijeđe tolerabilnu granicu pretvori se u svoju suprotnost. Ako je ocjena od jedan do sedam nešto što čini napor pri ocjenjivanju jer smo svi naučili ocjenjivati od jedan do pet, valja razmisliti o promjeni skale.

      STUDMEF: Vjerojatno vam je poznato da postoji prava raznolikost u pravilima između pojedinih katedara u pogledu o cjenjivanju aktivnosti na nastavi (tzv. plusići i minusići), izostancima, vrednovanju pismenog. Dok je kod jednih kašnjenje do 10tak min prihvatljiva stvar kod drugih se to odmah sankcionira (pr. kolokvijem ili izbacivanjem s nastave), dok jedni nastavnici daju pluseve za aktivnosti tijekom seminara drugi to ne čine, dok jedne katedre priznaju jednom položeni test, druge pri svakom izlasku na ispit zahtjevaju ponovno polaganje testa, i sl.. O razlikama među nastavnicima unutar iste katedre ne želimo ni govoriti jer tu ionako ne možete puno učiniti. Na kraju dolazimo do činjenice da se uslijed tih razlika studenti više brinu oko toga koji je profesor na seminaru ili ispitu nego li za znanje i učenje. Imate li moć da ograničite tu "samostalnost" katedara na način da su sve obavezne strogo se držati istih pravila?

     O :
U pravu ste i moram reći da to nije logično i moralo bi se ujednačiti.

     STUDMEF: Govori se da će student imati pravo biranja ispitivača. Među studentima je proširena priča da će se pri prijavi ispita moći izabrati 3 profesora i na ispitu dobiti jednog od njih?! Što mislite o toj mogućnosti, opravdana i ostvariva?

cikes    O : To je moja želja, bila sam jedan od nastavnika koji su se pri predlaganju Sveučilišnog statuta zalagali tome u prilog. I sama sam svjedok postojanja nepravednih ispitivača. Studenti su samnom već razgovarali o tome kako učiniti mogućom izbornost. Na većini katedara je već sada moguće da student ima šansu izbora između ispitivača. To bismo željeli učiniti mogućim i na ostalim katedrama, međutim nismo mogli ostvariti dok se ne usvoji novi statut. Sad kad je statut napisan i usvojen idemo u pisanje pravilnika o studiju gdje ćemo svakako omogućiti određeno pravo na izbor ispitivača.

      STUDMEF: A pravo odbijanja ocjene?

      O :
To se mora regulirati.

      STUDMEF: Ne bojite li se da ćete odlukom o izboru ispitivača otići sasvim u krivu stranu. Studenti će ipak birati „najlakše“ ispitivače, a ne najkorektnije i najbolje?

     O :
I o tome bih svakako htjela još razgovarati sa studentima. Ne možemo napisati takvu odluku u pravilniku a da dobro ne promislimo. Postoje sve moguće vrste izbora: od lutrije (ako je to izbor) pa do spomenutog "kriterija" koji se temelji na nekoj usmenoj predaji i drugim informacijama o „najlošijim“ i „najstrožijim“ ispitivačima. Pitam vas da li vi mislite da bih sama bila ponosan i sretan nastavnik ako me nitko neće izabrati kao ispitivača, ako sam tako stroga da nitko ne želi biti kod mene na ispitu.

     STUDMEF: Da li je normalno da svi traže jednog ispitivača?

     O :
A da li mislite da bih smatrala da sam tako dobar ispitivač zato što kod mene studenti prođu prelako na ispitu. I to je pokazatelj: zamislit će se i profesor kojeg svi hoće na ispitu, a zamislit će se i onaj kojeg nitko neće.

     STUDMEF: Dobili smo zanimljivo pitanje. Naime, ako student prve ili druge godine padne godinu po kojem se programu slijedeće godine upisuje. Po starom ili po tzv. Bolonjskom. Hoće li imati pravo izbora i koje će općenito biti razlike između tzv. starog studija i novog

     O :
Ovako, na većini sveučilišta je odlučeno da se nakon pada godine studira po novom. Međutim, moram reći da to na medicini nije takav problem. To je puno veći problem na onim fakultetima koji su morali promijeniti strukturu, gdje se sa jednog obrazovnog ciklusa prešlo na dva. Budući da mi ne mijenjamo niti profil stručnjaka, niti bitno strukturu studija, to ne vidim da bi trebali imati neke teškoće.

cikes        STUDMEF: To praktički znači da će se student koji padne prvu godinu od slijedeće godine upisati po novom programu.

     O :
Da, morat ćemo, kao i svi fakulteti koji su uveli nove programe, smisliti kako će se to premostiti.

    STUDMEF: Na tribini o Bolonjskom procesu je spomenuto da se radi na tome da će se doktorski studij moći upisati prije završetka faksa, negdje na petoj godini. Ima li kakvih novosti u dotičnom planu?

     O :
To uistinu nema veze s Bolonjskim procesom, to je naprosto krenulo u nekim zemljama, opet zbog istog razloga da je studij dug, bilo da je riječ o učenju za specijalističku, dakle profesionalnu diplomu, bilo u smislu daljnjeg akademskog studiranja,. U Americi je to najprije krenulo, gdje se provodi tzv. MD/PhD program, po kojem studenti studiraju tako da se u programu dodiplomskog studija napravi prekid u sklopu kojge se upisuju predmeti i sadržaji doktorskog studija i onda se opet naizmjenično to završi. Program su već počeli uvoditi neki fakulteti u Njemačkoj: studentima pete i šeste godine data je šansa da upišu predmete doktorskog studija. Ono što je puno važnije oni time ustvari dobivaju mogućnost da već kao studenti intenzivno rade u znanosti. Dakle naglasak je na znanstvenom dijelu prije završetku studija medicine. Ovo opet traži bitne i velike promjene u zakonima. Tu bi se medicina trebala diferencirati od drugih, jer traje 6 godina, koliko ne traje ni jedan drugi studij.

     STUDMEF: Zašto su studenti marginalizirani u stvaranju novog kurikuluma?

     O :
Ne bih rekla da su marginalizirani. Pitanje je samo organizacije i redosljeda stvari. Zbog vrlo kratkog roka Ministarstva studenti su do sada imali priliku djelovati u okviru fakultetskog vijeća, povjerenstva za nastavu i dekanskog kolegija. Sada dolazi ono važnije a to je da se dogovorimo o sadržaju i izvedbi nastave, jer s ovako smanjenim brojem sati valja brižno procijeniti što ide u predavanja, a što u vježbe, što u seminare. U definiranju gradiva i organizaciji nastave trebala bi suradnja studenata koji su netom završili godinu ili onih koji su na krajnjim godinama studija jer oni imaju bolju sliku cijele nastave.

cikes        STUDMEF: Posljednjih par godina dolazi do prave "inflacije ocjena" kao posljedica uvođenja ocjenjivanja MIPova, prve pomoći i ostalih malih predmeta (koji su donedavno bili samo kolokviji). Ova je inflacija dovela do velikih promjena u prosjeku ocjena današnje generacije u odnosu na one prošlogodišnje kad se ti predmeti nisu ocjenjivali. Budući da će se uskoro ove generacije zajednički natjecati za novaštvo i specijalizacije tada će doći do izražaja važnost prosjeka ocjena koje na tim natječajima inače nose najveći broj bodova. Što mislite o toj situaciji? Može li se to ispraviti? .

     O :
Tu ću također moliti savjet studenata: kako ocjenjivati izborne predmete, a moraju se ocjenjivati jer su dio nastave. Izborna nastava treba biti sve važnija. Već smo kazali da se broj sati nastave smanjuje zbog čega dio nastave iz jezgre kurikuluma treba prebaciti u izbornu nastavu. Studentima se mora dati šansa izbora. Međutim, moram napomenuti da na studiju medicine stupanj izbornosti nije moguć kao na mnogim drugim studijskim programima, jer se studijem medicine educira samo jedan profil stručnjaka, pa je struktura studija "čvrsta". Široke mogućnosti izbora imaju primjerice neki društveni i humanistički studiji. Moramo biti razumni pri odabiru izborne nastave pod pretpostavkom da bismo željeli da izborna nastava omogući studentima medicine da budu široko obrazovani stručnjaci. Izbornost se ne bi trebala odvijati samo unutar biomedicine nego i na drugim studijima. Naravno da je u tom slučaju teško procijeniti kako ocjenjivati izabrane predmete. Ako želite da student zaista izabire predmete prema svojem interesu, manja je šansa da ima iste, uravnotežene kriterije za ocjenu, a ako želi voditi računa o svojoj uspješnosti na studiju možda će zapostaviti primarni kriterij pri izbornosti a to je interes. Izbornost je međutim potrebna da bismo promovirali mobilnost. Mobilnost je kao što znate jedan od ciljeva Bolonjskog procesa, a moramo je vježbati u svojoj zemlji, prvenstveno unutar fakulteta biomedicinskog područja na našem sveučilištu, a također i unutar medicinskih fakulteta u Hrvatskoj. Uvjerena sam da si s veterinarskim fakultetom možemo međusobno ponuditi zanimljive predmete. Možda ćete mi opet postaviti ranije pitanje kako možemo utjecati na kriterije ocjenjivanja na veterini ili obratno.


        STUDMEF: Postoji tu jedan drugi problem. S obzirom da ste u prilici da sudjelujete u izbornom sustavu za buduće specijalizante, novake... kako se postavljate u situaciji kad se pred vama nađu kandidati koji su imali stare uvjete i kandidate u kojih su se već počeli ocjenjivati izborni predmet . Svi jako dobro znamo da je na izbornom predmetu vjerojatnost dobivanja ocjene manje od odličan izuzetno mala. Imate dva kandidata, jednog s boljim prosjekom na račun ocjena iz izbornih predmeta?

     O :
Već je u tijeku rasprava, u koju ćemo opet uključiti studente da nam pomognu, a to je kako ocjenjivati i kako evaluirati izborne predmete. Postoji nekoliko prijedloga o tome o kojima ćemo razgovarati

        STUDMEF: Što mislite o našem prijedlogu da se po uzoru na prijemne za natječaje za specijalizacije odrede tzv. osnovni + specijalistički predmeti (ovisno o tome za koju se specijalizaciju natječete) te da se prosjek ocjena određuje na temelju rezultata tih predmeta? To bi značilo da bi za svaku specijalizaciju imali različite ali vjerujemo za dotični izbor najbolje kriterije

     O : To je korak dalje od ovoga što sam upravo počela govoriti. Sigurno je da se mora učiniti još bolji način evaluacije ocjena kao bodovnoga kriterija. Dokument koji je važno definirati na kraju studija jest suplement diplomi koji treba pokazati što je student morao naučiti. To više neće biti samo popis predmeta s popisom ocjena nego će uključivati i kompetencije koje student stekne. To je dokument koji diplomiranim liječnicima treba pomoći u ponudi stečenog znanja. Uz to treba definirati kriterije koji mogu dati kandidatu neku prednost pri izboru za određeni posao.

cikes        STUDMEF: Kakav je Vaš i stav uprave prema volontiranju u okviru pojedinih humanitarnih zaklada i rad u pojedinim akcijama. Smatrate li važnim da se i takve aktivnosti uključe u bodovni sustav za novaštvo i specijalizacije poput sporta i umjetnosti. Ako se boduju sportske, jezične i umjetničke sposobnosti zašto se ne bi vrednovala i humanost?

     O :
I sama sam član nekih humanitarnih udruga i smatram da liječnici tim udrugama mogu dati jednu drugu dimenziju. Mislim da je kod nas u društvu premalo naglašena potreba za djelatnošću humanitarnih udruga. No, postavlja se pitanje kako bodovati humanitarnu djelatnost. S jedne bi je strane trebalo bodovati, pogotovo ako je značajna, a većina jest, međutim, s druge strane humanitarnu djelatnost u suštini moramo shvatiti kao dobrotvornu. Naravno, tada se može postaviti pitanje da li se uopće može honorirati.

     STUDMEF: Na Vijeću ste svojevremeno izjavili da razmišljate, naravno u korist studenata, na temelju iskustva njemačkog fakulteta da se dio obilaska tijekom 6. godine studija uračuna u pripravnički staž. Što ste time mislili reći. Znači li to da se staž skraćuje ili da se skraćuje 6. godina studija. Hoće li se dotični dio staža plaćati, hoće li ući u radni staž? Kako će se odlučiti što će se priznati kao pripravnički staž, a što neće. Koga bi dotična promjena trebala zahvatiti? Već slijedeću generaciju?

     O :
Niz fakulteta u nekim zemljama je pošao tim putem, da se na posljednjoj godini studija, dakle na šestoj, program organizira tako da obuhvaća velike kliničke predmete u obliku organiziranog pripravničkog staža. U okviru institucije fakulteta taj se staž ozbiljnije, organiziranije provodi nego izvan institucije, a na taj se način skrati i tako predugi studij, barem se za jednu godinu Međutim, promjene se u tom slučaju ne mogu učiniti samo na šestoj godini, nego se moraju učiniti od prve godine studija, a moraju se učiniti i zakonske promjene; kod nas je to Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

cikes        STUDMEF: Kad mislite da bi to moglo zaživjeti. Kroz nekih 5-6 godina?

       O :
Ja bih željela, možda i prije jer povećanjem broja godina specijalističkoga educiranja, za neke kliničke specijalnosti, postaje još veća potreba za tim.

     STUDMEF: Priča se da se ukida projekt primanja znanstvenih novaštava za kliničke specijalizacije tzv. dekanovi novaci. Da li nam možete reći nešto o tome?

     O :
  Dekanski novaci su izabrani ove godine za temeljne medicinske znanosti zato, jer je interes za temeljne znanosti bio pri proteklim natječajima slab i željela sam da se budući znanstvenici što više zainteresiraju za temeljne znanosti. Žao mi je što odziv nije bio velik, što nas treba stimulirati da načinimo sve da se atraktivnost temeljnih znanosti poveća i poboljša. Što se tiče vašeg pitanja kliničke specijalizacije: budući da su sada svi znanstveni novaci postali novaci asistenti koji će morati sudjelovati u nastavi sa 150 sati nastave godišnje, jasno je nitko ne može predavati kliničku nastavu a da se sam ne educira o struci, dakle oni moraju biti specijalizanti iz struke u kojoj katedri sudjeluju u nastavi. S time njima s jedne strane otežavamo život, jer imaju veće obveze, a s druge im mi omogućavamo da steknu specijalizaciju u katedri u kojoj rade.

     STUDMEF: Poznato nam je da je jedna od vaših prvih izjava nakon preuzimanja dužnosti dekanice da ćete pronaći način da fakultetskim znanstvenim novacima ukinete plaćanje poslijediplomskog studija. Kako danas stvari stoje s tim planom?

     O :
Da, ja i dalje to tvrdim, međutim teškoća je u tome što studij, ako je dobar, puno košta. Sasvim sam sigurna da ne želimo da plaćanje toga studija dolazi iz sredstava znanstvenih novaka. Pogotovo je bolno da to bude iz vlastitih sredstava znanstvenih novaka koji su naši namještenici. Kad bi projekti na kojima su ti novaci, bili bogatiji i imali više novaca, onda ne bi imali problem. Tražila bih od svih voditelja projekata da plaćaju svojim novacima školovanje. Međutim, većina projekata nema ta sredstva. Ono na čemu sad nastojim jest da se pokušaju naći različiti oblici stipendiranja znanstvenih novaka, dakle prikupljanje sredstava za financiranje tog studija.

       STUDMEF: U Splitu se otvara istraživački institut pod vodstvom prof. Radmana. Hoće li, i ako hoće, na koji način naš fakultet bit povezan s institutom?

     O :
 To još nismo definirali.

       STUDMEF: Iz razdoblja bodovnog sustava za dobivanje specijalizacije u kojem je utjecaj bodova pri intervjuu bio gotovo nevažan ponovno smo se vratili u razdoblje u kojem se samo za "intervju" dobiva cijelih 15 bodova. Toliki broj bodova navodi na sumnju da je veza ponovno važan segment u dobivanju specijalizacije. Svjedoci smo kako liječnici s odličnim prosjekom ocjena sa studija ne dobivaju specijalizacije na klinikama. Što vi mislite o tome, te koliko možete kao dekanica učiniti u promicanju izvrsnosti na našim klinikama, posebice kliničkim centrima?

     O :
Ne bih rekla da intervju ima veću ulogu, ali je jako važan. U posljednjim godinama sam bila član povjerenstava za izbor specijalizanata. To je jako lijepo ali i jako zahtjevno iskustvo. Više puta mi se desilo kad smo birali specijalizante da smo imali toliko izvrsnih kandidata, koji su po izboru bodova, onih bez intervjua bili podjednaki. Morali smo ih i po dva puta intervjuirati. Naprosto nismo znali kako odustati od nekog kandidata, koliko su bili dobri. Imali smo u najužem izboru 3 do 4 kandidata između kojih nismo mogli odlučiti. Tada intervju postaje vrlo važan. Naime, osim svega, pojedini kandidati imaju i određene sklonosti po kojima se mogu bolje uklopiti u sredinu koja ih prima, što, međutim, ne možete procijeniti nikakvom brojkom. To možete procijeniti samo razgovorom i kvalitetnim intervjuom s kandidatima. Dužnost je članova povjerenstva da i oni daju kandidatima prilike da pitaju o poslu za koji se natječu, o pojedinim detaljima. Ako se povjerenstvo i kandidat međusobno dobro informiraju onda intervju postaje jako važan.

cikes        STUDMEF: Pokazalo se da pravilnik o bodovanju fakultetskih znanstvenih novaka ima najbolje postavljene kriterije (čak i uz određene nedostatke koje ima) ocjenjivanja i bodovanja. Šteta što se isti kriteriji ne primjenjuju i na klinikama. Poznato nam je da su se na klinikama primali i kandidati čiji su prosjeci ocjena bili i ispod 3,7. Dobrim pravilnikom bi se to moglo izbjeći. ?

     O :
U vrlo uznapredovaloj fazi je dogovor između KBC-a i Medicinskog fakulteta s ciljem da postavimo iste kriterije za odabir svih mladih ljudi. Ministarstvo zdravstva ne može namjestiti pojedinačno dovoljno novih ljudi. Ako se uskladimo, onda je veća šansa za dobivanjem većeg broja izvrsnih novih liječnika. A moramo izbjeći da na nekoj katedri bude dovoljno novaka, a na istoj klinici bude neovisno o tome manji broj specijalizanata. To ćemo sigurno učiniti jer - htjeli ili ne htjeli - klinička je bolnica dio Medicinskog fakulteta, a ne obratno.

      STUDMEF: Zašto u RH ne postoje specijalizacije iz hitne medicine i gerijatrije, kad znamo…

     O : Trenutno je u tijeku proces pisanja programa novih specijalizacija. To zajedno provodi Ministarstvo zdravstva s medicinskim fakultetima i programi za specijalizacije bit će napisani na način kakav zahtijeva Europska udruga liječnika specijalista (UEMS).

cikes        STUDMEF: Predlagali smo u vrijeme prošle uprave da se u knjižnice ugradi klima što je tada bilo i prihvaćeno. S druge strane postojali su planovi za proširenje knjižnice budući da nema dovoljno mjesta da primi sve studente koji tamo žele učiti. Ima li nade da se knjižnica doista uskoro proširi te hoće li se konačno postaviti klima?

     O :
 U cijelom projektu izgradnje aneksa fakulteta, koji nije došao u obzir jer nije bilo dovoljno novaca za to, najviše mi je bilo žao zbog projekta knjižnice. Na višim katovima su bile predviđene predavaonice bez kojih se možemo snaći, međutim, postojeća knjižnica, nažalost, nije dovoljno prostrana. Kako očekujemo da će se dio prostora na Šalati isprazniti nakon preseljenja klinika na Rebro dogovaramo se o tome da ispražnjene prostore što bolje iskoristimo. Morat ćemo se dogovoriti koji se sadržaji predviđeni u aneksu mogu nadomjestiti na Šalata. Sigurno treba manje predavaonica nego što je u aneksu predloženo, jer će se dio nastave preseliti na Rebro. Knjižnicu i studentske prostore moramo posebno dobro definirati, što mi je velika želja. Novci predviđeni za gradnju aneksa bili su apsolutno nedovoljni. Stoga je senat sveučilišta donio odluku da se novci predviđeni za aneks prenamijene, da se dio iskoristi za završetak gradnje Škole narodnog zdravlja a ostatak za obnovu ove dvije zgrade dekanata. Prema tome, uskoro će početi postavljanje skele, a počet će se od stare zgrade jer je jednostavnija za obnovu.
Još smo u dogovaranjima s arhitektima oko nekih detalja nove zgrade. Obnovit će se fasade a u obnovu će biti uključeno i postavljanje uređaja za klimatizaciju. Dakle, doći će do skidanja svih ovih ružnih kutija koje vise po zgradama.

       STUDMEF: Studenti starijih godina se često susreću sa sumnjičavim bolesnicima budući da bolesnici ne znaju koga imaju ispred sebe, posebno kad se traže "povjerljive informacije". S druge strane, nedavno se dogodilo da je nepoznata osoba "šetala" po fakultetu uzduž i poprijeko, zavirivala po sobama i samo igrom slučaja i budnosti nekih djelatnika (ne portira) osoba je sprovedena i legitimirana. Kasnije se saznalo da je poznata policiji. Razmišljate li stoga o uvođenju posebnih identifikacijskih kartica (koje inače ima svaki "ozbiljniji" medicinski fakultet) koje bi bile obavezne za sve studente i liječnike na fakultetu i kliničkim bolnicama. Ako odemo na bilo koji medicinski fakultet bilo u ameriku, v. britaniju ili njemačku prva stvar koju dobijemo je ID kartica. Bez nje nam je gotovo nemoguće šetati bolnicama ili fakultetom. Kako stoje stvari kod nas?

     O :
Prijašnjih su godina više puta rađene kartice za nastavnike, liječnike i osoblje u kliničkim bolnicama. Već smo tada razgovarali o potrebi da se i studentima naprave kartice. No, aktualnost je toga pitanja nekako splasnula. Ali slažem se- to bi trebalo riješiti što prije.


       STUDMEF: Prema vašem mišljenju kad bi se to moglo ostvariti – za 2,3 ili četiri godine?

     O :
Mislim da je to predugo razdoblje. Budući da znamo točno tko studira na fakultetu, samo treba definirati postupak. Molim studente da zajedno samnom u jesen pokrenu akciju!.

     STUDMEF: Što mislite o važnosti bavljenja sportom na našem fakultetu? Smatrate li da je potrebno omogućiti studentima koji zastupaju naš fakultet na sveučilišnim natjecanjima da imaju barem donekle normalne uvjete, u smislu treninga u dvorani? Kako mislite utjecati na to ?

     O :
Kako najbolje mogu. Nemam športska iskustva u životu, ali imam puno sklonosti da studentima omogućim da što bolje napreduju u športu, a da istovremeno i studiraju. Svakoj športskoj skupini studenata, koja je do sada bila kod mene, nastojala sam pomoći. Naravno uvijek je najteži onaj financijski dio, međutim, nastojimo uvijek pronaći način da se i taj aspekt prebrodi i nađe najbolje rješenje.

      STUDMEF: Moramo iskoristiti ovu priliku i reći da ste već učinili puno na tom planu. Naime, protekle smo dvije godine slali nekoliko prijedloga o uvođenju "Dana Sporta" na naš fakultet. Dana posvećenog promicanju sporta ali što je još važnije promicanju druženja između studenata i djelatnika fakulteta od nastavnika do administracije. Lobirali smo koliko smo mogli kako utjecajem STUDMEFa tako i uspješnošću samog Dana Sporta. Uvjeravani smo da će se naš prijedlog prihvatiti i uputiti na vijeće fakulteta za raspravu. Nažalost, na kraju je sve ostalo samo na obećanjima i uvjeravanjima. Nije se shvaćala važnost jednog takvog dana. S promjenom Uprave došlo je do velikog zaokreta, i to zahvaljujući gotovo isključivo vašem velikom angažmanu. Proslava "Dana Sporta" je podignuta na znatno višu razinu od dosadašnje. Jasno nam je da je učinjen tek prvi korak, jer sada prijedlog mora proći kroz vijeće fakulteta, međutim napravljen je taj prvi korak. Smatramo da ste učinili sjajnu stvar i da ste prepoznali korisnost ovog našeg projekta od koje će svi, i studenti i djelatnici imati puno koristi i zbog toga smo vam zahvalni.

     O : Hvala lijepa, hvala..

     STUDMEF: O sportu vas želimo pitati još jednu stvar. Naime, s aznali smo da ste veliki zagovornik ideje da se na fakultetu pronađe prostor za sportsku rekreaciju (aerobik i fitnes) koje bi koristili kako studenti tako i djelatnici fakulteta. S aznali smo i da bi nosioc inicijative trebao biti voditelj kabineta za tjelesnu kulturu? Jesu li učinjeni neki koraci u tom pravcu?

     O :
Još ne! Dakle, inicijativa treba krenuti. I ne samo da ću pomoći u ostvarenju ideje, nego ću i sama doći vježbati.

cikes        STUDMEF: Na kraju intervjua malo o informatizaciji. U informatičkom smislu naš fakultet još uvijek dobro kotira unutar sveučilišta (nalazimo se u grupi dobro opremljenih fakulteta), međutim nesreća je informatizacije da se u nju mora stalno ulagati ukoliko se želi održati sadašnja pozicija. Koje inicijative i planove u informatičkom razvoju namjeravate provesti. Koliko STUDMEF u tome može pomoći?

       O :
Naš je fakultet jako dobro informatiziran. Bolje od mnogih fakulteta, tako da govoreći o planovima polazimo od točke u kojoj smo mnogo bolji od drugih. Koliko sam shvatila na ovome radnom mjestu - fakultet se trajno informatički obogaćuje. Moram reći da smo i u svim službama koje studentima nisu dobro vidljive, dobro informatizirani, a ono što još nedostaje je donekle bolja informatizacija na području financijske službe na fakultetu. Ali ako se vratimo na područje nastave, gdje bih htjela učiniti veći napredak, to znači da idemo dalje u procesu e-obrazovanja, koje uključuje i e-učenje i e-podučavanje. Postoji i projekt e-Hrvatska i mislim da na tom polju možemo učiniti dobre korake. Osnovali smo i povjerenstvo za e-obrazovanje, koje nije postojalo prije na fakultetu. Povjerenstvo upravo radi strategiju na svim razinama diplomskog studija, postdiplomskog, trajnog obrazovanja, s ciljem da se e–obrazovanje uključi kao jedan najnormalniji način obrazovanja. E sad kad ste me pitali što vi možete učiniti, ne znam da li da kažem na žalost ili na sreću studenti su puno bolje elektronički informirani nego profesori. Moramo učiniti još nešto da nastavnike podučimo, da ih informatiziramo i da oni u tome nađu zadovoljstvo, da to shvate kao odličan način komunikacije sa studentima i odličan oblik nastave. Škola narodnog zdravlja je nedavno kupila računalnu opremu s kojom se, mislim, ni neke bogatije institucija na bogatom sveučilištu ne mogu mjeriti.

     STUDMEF: U ovih četiri godine koliko STUDMEF djeluje pokazali smo da imamo puno ideja i pokretači smo mnogih inicijativa. Za kraj intervjua podsjećamo da smo još prošle godine započeli s inicijativom snimanja predavanja (najprije tematskih, a kasnije i ostalih) i njihovog postavljanja u streaming formi na autorizirani dio našeg weba. Odziv na inicijativu je zasad dobar, prof. Geber je već odobrio kupovinu video kamere i sada je na redu osposobiti sustav koji će funkcionirati. Postoje i određeni otpori koji se očituju u činjenici da dio nastavnika smatra da će to unazaditi, a ne unaprijediti nastavu. To obrazlažu time da će posjećenost predavanja biti još slabija od trenutka kad se predavanja počnu postavljati na web. Američka iskustva govore suprotno. Dakle imamo opremu, međutim nema osobe koje bi se time bavile, budući je sadašnja informatička služba prezaposlena. Kakav je stav ove uprave o dotičnoj inicijativi ?

     O: Apsolutno pozitivan. To je načelan aspekt odgovora. Drugi je da moramo napraviti dobar plan. Ako hoćemo da nam novi program bude uspješan, onda moramo uzeti u obzir sve pozitivne i negativne kvalitete da bismo smo ga bolje osmislili. To morate planirati zajedno s nastavnicima, vjerojatno na onim katedrama koje su sklone, a ako se dobro planira onda sigurno mora bit uspješno.

     STUDMEF: Zahvaljujemo na razgovoru.

 

Intervju vodili: Ivan Neretljak, Alan Mahnik, Mario Malički, dr. Mirza Žižak

 

INterVIEW anketa

Kalendar

« < Srpanj 2020 > »
P U S C P S S
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 2

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0