Home arrow Mef.hr časopis arrow Zašto pisati domaće medicinske udžbenike
Zašto pisati domaće medicinske udžbenike PDF Ispis E-mail
(1 glas)

Mef.hr   
Monday, 27 July 2015

„Po jeziku dok te bude
i glavom će tebe biti...“

Petar Preradović

     Poimanje svijeta i života presudno je vezano uz govor i pisanu riječ, koji su među samim temeljima opstanka i razvoja, a o dragocjenosti knjige sve je već rečeno još davnom slikovitom Lichtenbergovom krilaticom „U slagarskoj je kutiji temelj svekolika napretka”. Riječi zapisane u knjigama pretaču se i u povijest svakog naroda te svjedoče o njegovoj intelektualnoj snazi. Stoga je svaka nova knjiga kulturološka zgoda goleme vrijednosti, a posebice za male narode je bitno da u svim područjima ljudske djelatnosti ostavljaju pisana traga.

     Medicinski su udžbenici temelj naobrazbe svakog naraštaja liječnika i svih zdravstvenih djelatnika. Mnogi pak ljudi, pa i nastavnici, nameću pitanje „zašto pisati domaće medicinske udžbenike”. Umjesto golemoga truda i brojnih samoodricanja, mnogo je jednostavnije prevesti ili, štoviše, samo dati prevesti neku knjigu, letimično pregledati i potpisati prijevod. Izvorno pisani udžbenici ne ulaze u baze podataka i gotovo mimogred se spominju prigodom napredovanja u zvanju, a novčana je naknada piscima zanemariva. Pače, izbjegava se bilo kakva stručna zamjerka glede možebitnih propusta i grješki.

     Rečenomu nasuprot, uvjerenje je da se samo na primjereno napisanu domaćem štivu može graditi budućnost hrvatske medicine. Pri tome nije moguće bez odabira i dorade jednostavno prenijeti promišljanja iz drugih pa i udaljenih zemalja. Svima zoran primjer jesu posttraumatski stresni poremećaji (PTSP) u američkih vojnika iz Vijetnama i Iraka, te poremećaji u naših branitelja nakon Domovinskog rata koji nisu istovjetni niti se na isti način mogu liječiti.

     Udžbenici i priručnici, kao i sve u medicini, stvaraju se radi bolesnika. Napisani jezikom i načinom jednoznačno razumljivim i liječniku i bolesniku, zalog su njihova međusobna povjerenja i suradnje nužne u uspješnosti liječenja najvećeg dijela bolesti. Stoga naši izvorni udžbenici prije svega odgajaju zdravstvene djelatnike, ali su vrijedni i bolesnicima – da mogu spoznati najvažnije o svojoj bolesti i lakše se sporazumjeti s medicinskim osobljem. Medicinski udžbenici i priručnici, kadšto usmjeravaju i pravosudnu praksu, djelatnost osiguravajućih društava te usklađuju i brojne društvene djelatnosti.

     Naši medicinski udžbenici trebaju biti čvrsto i razumljivo jamstvo da je hrvatska medicina učinkovita i sigurna, bez zloporabe tehnologija, pa i pojedinih osobnih težnji. U uvjetima pak nagloga razvoja medicinskih struka, unatoč suvremenoj mogućnosti razmjene informacija, pisanje jasnog i dorađenog udžbenika, koji će ostati temeljnim izvorom znanja, nadasve je zahtjevan posao. Glasoviti je kibernetičar Karl Weber napisao „Nekoć je nedostatak knjiga bila na štetu napretka znanosti. Danas pak njihovo preobilje zbunjuje i sprječava vlastito promišljanje”. U suvremenoj scijencijalnoj revoluciji broj se knjiga i znanstvenih radova svakodnevno eksponencijalno povećava. Stoga je najteža zadaća u pisanju svakoga stručnog djela, a napose udžbenika, tzv. „didaktička amputacija”, odnosno pomnjiv odabir podataka i spoznaja koje valja prenijeti studentima.

     Naposljetku – i ne na zadnjemu mjestu – knjige su poveznica udaljenih naraštaja. Poput hrvatske povijesti i povijest se hrvatske medicine, uz dužno poštovanje ostalim djelima, prije svega oblikuje na hrvatskim jezikom napisanim udžbenicima i priručnicima koji stoga, uz znanstvenu i stručnu imaju i povijesnu vrijednost.

     U nas su prvi medicinski spisi Emerika Pavića i Andrije Kačića-Miošića na hrvatskome jeziku nastali pred gotovo tri stotine godina, dugo vremena prije 1843. i znanoga govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Hrvatskome saboru, te 1847. godine i usvajanja hrvatskoga kao službenog jezika.

     O jezičnim se pak pitanjima najčešće govori uopćeno. U vremenu koje živimo – pisana je hrvatska medicinska riječ poput alge u koritu brze gorske rijeke. Pred naletom elektroničkih medija, prevage engleskoga jezika i globalizacijskih gibanja u brzacu koji je danomice sve silovitiji, našoj riječi prijeti postupni nestanak.

     Hrvatska je razmjerno mala tranzicijska zemlja na obali Jadranskoga mora, gdje kulturološki krug, pomalo maćehinski, odavno zatvaraju europski utjecaji, a danas i globalizacija. Integracijski procesi tijekom burne povijesti nisu bili sretni za našu zemlju i gotovo uvijek su potiskivali barem dio hrvatskoga narodnog bića. Živim pak i jasnim uvijek je ostajao hrvatski jezik te je po njemu Hrvatska prepoznatljiva i među zemljama sa sličnim izričajem.

     Važnost materinskoga jezika, među ostalim, ističu brojna antropologijska i sociolingvistička istraživanja. Pokazala su, primjerice, da u afričkim državama, gdje je umjesto materinskog u školama i u službenoj uporabi strani jezik, ljudi postižu lošije rezultate u učenju matematike i drugih predmeta, pa i u učenju stranog jezika. Opće je znano, naposljetku, da je strani jezik lakše naučiti ako svoj dobro poznajemo.

     U Hrvatskoj, nažalost, nema "čista" jezika jer je utjecajem političkih neprilika najprije bio podvrgnut talijanizaciji i germanizaciji, dolaskom Bogoslava Šuleka slavjanizaciji, a potom i mađarizaciji. Hrvatski je jezik, istodobno, tijekom zadnjih dvaju stoljeća, od Jerneja Kopitara i Vuka Karadžića, unatoč nastojanjima Petra Guberine, Krune Krstića, Božidara Vančika i mnogih pregalaca, sve donedavno bio izložen silovitoj „difuziji” srpskih pa putem njih i orijentalnih izričaja, a sada smo u pravome kovitlacu anglizacije. Nisu pritom upitne pojedine riječi, nego je posrijedi kultura svakoga naroda, a „narod koji izgubi vlastiti jezik ostaje bez svoje kulture”, govorio je Ivan Supek.

      Globalizacija kojoj danas svjedočimo popraćena je postupnim slabljenjem političkog, ali i kulturnog identiteta pojedinih naroda. Slojevita je pak zadaća suprotstaviti se silnoj globalizacijskoj bujici koja vodi utapanju naše sveopće kulture, pa i hrvatske medicinske znanosti. Štoviše prijeti nam, čini se, da negdje iz domorodačke daljine, postanemo samo daleka ispostava angloameričke medicine i tek njoj na uslugu. To (i samo to) znače udžbenici na engleskome jeziku i njihovi prijevodi.

     Svjetska je znanstvena dostignuća nužno asimilirati, ali samo objavljivanjem na hrvatskome jeziku naša znanost ima prigodu opstati i postati samosvjestan, a time stvaralački sposoban dio sveopćeg, globalnog. Europa i svijet zasigurno će nas ponajprije prepoznati prema znanstvenim, stručnim i kulturnim pregnućima, temeljitije nego u mnogim drugim djelatnostima.

 

 predrag keros

 

prof. dr. sc. Predrag Keros

 

Kalendar

« < Listopad 2020 > »
P U S C P S S
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0