Home arrow Zanimljivosti arrow Andrija Štampar
(2 glasova)

             
           
        Prof. dr. Andrija Štampar  
 
Andrija Štampar
   


osnivač Škole narodnog zdravlja
dekan Medicinskog fakulteta šk. god. 1940/41
i šk. god. 1952-57

rektor zagrebačkog Sveučilišta šk. god. 1945/46

(Drenovci, 1. 09. 1988 - Zagreb, 26. 04. 1958)

 
     

                   
      Kad bismo akademika Andriju Štampara htjeli okarakterizirati u samo jednoj riječi, morali bismo priznati da to ne bi bilo nimalo lako, no rješenje nam je već dao slovensko-američki književnik Louis Adamič nazvavši 1934. Štampara "Dr. Herkules". Doista, kao što je mitski Herkul ili Heraklo, gorostasna rasta i divovske snage izvršio 12 junačkih podviga na dobrobit ljudi, tako je i Štampar, visoka i krupna ljudina ostvario niz zadataka kojima je nesumnjivo pridonio boljitku ljudi, a neki od njih bi se s pravom mogli nazvati podvizima. Već sam Štamparov studij bio je neuobičajen.  

 
       
       
       
       
       
       
       
       
       
       
       
       
     
 
 
  S tudij je završio 1911. na zahtjevnome Medicinskom fakultetu u Beču  
  u roku od samo 5 godina i 2 mjeseca, a u tom razdoblju objavio je preko 70 članaka i brošura, uglavnom namijenjenih zdravstvenom prosvjećivanju te je održao niz javnih predavanja u Beču i domovini. No, najvažnije, u tom je razdoblju formirao svoje jasne stavove o socijalnoj medicini. Naprosto, bio je to čovjek koji je točno znao što hoće, a uz to energičan, uporan, beskompromisan, samosvojan.

      Nakon svršetka studija zapošljava se najprije u Karlovcu, a ubrzo zatim prelazi u Novu Gradišku, gdje ga zatiče mobilizacija (1917.g.).
Postaje liječnik pukovnije u Sisku, međutim vrlo brzo ga premještaju, kao politički nepodobnog, za liječnika u zarobljeničkom logoru u Mauthausenu. Nakon rata postaje zdravstveni savjetnik Povjereništva za socijalnu skrb, međutim na tom poslu ostaje vrlo kratko, tek jednu godinu, pa je već u svibnju 1919 osvanuo u Beogradu kod istaknutog higijeničara dr. Batuta i rekao otprilike ovako: "Ovdje nemam ni osobnih poznanika, ni prijatelja, ne donosim ni usmene, ni pismene preporuke", no po svojim je zrelim razmišljanjima i zanimanju za higijenu i socijalnu medicinu koje je proisticalo ne iz trenutne zanesenosti, već iz dubokog uvjerenja o vrijednosti zdravlja za ljudsku zajednicu, osvojio starog Batuta i dobio posao u Ministarstvu narodnog zdravlja, i to ne bi bilo kakav posao već pomoćnika ministra tj. načelnika Odjela za rasnu, javnu i socijalnu higijenu.
 
 
   
   
 

D

oduše dobio je samo stol s dva stolca u jednoj ne baš reprezentativnoj sobi,  
 

bez suradnika, bez novčanih sredstava, ali to je za Štampara bio samo izazov: okupio je oko sebe malobrojne entuzijaste i golemom energijom prionuo organizaciji zdravstvene službe u državi tek skalupljenoj iz najheterogenijih područja, opustošenoj prethodnim ratovima (Balkanskim i Prvim svjetskim), osiromašenoj i u onim naprednijim dijelovima (gdje je nametnuta nerealna zamjena austrougarskih kruna za jugodinare), iscrpljenoj glađu i bolestima, opterećenoj socijalnim problemima, bez dovoljno liječnika i zdravstvenih ustanova.

      Bilo je to, kako narod kaže, za sjesti i plakati, no Štampar nije posustao. Samo u prvih pet godina Štamparova djelovanja u toj funkciji (u razdoblju do 1924.) osnovano je čak 250 socijalno-medicinskih ustanova: epidemioloških zavoda, domova narodnog zdravlja i zdravstvenih stanica, bakterioloških i antimalaričnih stanica, dispanzera za tuberkulozu, ambulanti za spolne bolesti, školskih poliklinika, ustanova za dojenčad i malu djecu. Osposobljeni su brojni liječnici-higijeničari, osnovane su škole za medicinske sestre u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Skoplju.

       U programe medicinskih fakulteta u Zagrebu i Beogradu uvrštena je nastava iz socijalne medicine (u Zagrebu ju je osobno predavao). Njegovim zalaganjem osnovan je u Beogradu Centralni higijenski zavod, a 1927. u Zagrebu Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, koja danas nosi njegovo ime.
 

 
 

I

zgrađujući naprednu medicinu, kojoj je jedina svrha da služi narodu, došao  
  je Štampar u težak sukob s komercijaliziranom medicinom, kojoj je ugrožavao ekonomsku bazu. Ustavši protiv korupcije u koju je bila umiješana i dvorska kamarila na čelu sa samim kraljem Aleksandrom, zamjerio se i vladajućim krugovima, kojima je također smetala i Štamparova socijalističko-demokratska ideologija.

       Pravi Heraklo iz grčke mitologije imao je jedan od zadataka da očisti staje elidskoga kralja Augija, koji je imao golemo stado goveda te se u njegovim stajama nakupilo mnogo đubreta i nečisti. Doktoru Herkulu to na žalost nije uspjelo i on je 1930. najprije degradiran postavljanjem na mjesto generalnog inspektora za higijenu, a već je sljedeće godine, s nepune 43 godine života, umirovljen.

     Odmazda se nastavila i dalje. Budući da je Štampar od 1922. god. predavao socijanu medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu
Vijeće Medicinskog fakulteta izabralo ga je 1931. god. za redovitog profesora higijene i socijalne medicine (do tada je bio naslovni izvanredni profesor), međutim za napredovanje je trebao kraljev dekret, koji nije uspio dobiti.

 
 

R

azočaran napušta Zagreb i obzirom da je već godinama uspješno  
 

surađivao s Higijenskom organizacijom Društva naroda, postaje ekspert te organizacije. Putuje Europom i kao gostujući profesor drži predavanja na medicinskim školama, fakultetima i zdravstvenim ustanovama u Nizozemskoj, Njemačkoj, poljskoj, Mađarskoj, Grčkoj i Španjolskoj. Najprije kao izaslanik Društva naroda posjećuje Kinu, a zatim od 1933. do 1936. god. kao stalni savjetnik kineske vlade radi na poslovima organizacije zdravstvene službe u toj zemlji. Tijekom 1936/37 kao član specijalne komisje dobiva zadatak od Društva naroda da proučava ustroj i djelovanje higijenskih zavoda i škola narodnog zdravlja u Europi.

andrija štampar

      Već 1938. na poziv sveučilišta Harvard i Rockefellerove fundacije drži brojna predavanja na najjačim medicinskim fakultetima u SAD-u, a tijekom 1938/39. radi kao profesor na Kalifornijskom sveučilištu.

      Budući da je napokon 1939. potvrđen za redovitog profesora higijene i socijalne medicine vraća se na Medicinski fakultet u Zagrebu. Već slijedeće godine izabire se za dekana Medicinskog fakulteta te se posvećuje reformi medicinske nastave i organizira socijalno-zdravstvenu zaštitu studenata Sveučilišta u Zagrebu.

     U travnju 1941. uhapšen je i ubrzo zatim interniran u Graz gdje ostaje tijekom Drugog svjetskog rata. 1945. vraća se u Zagreb gdje ponovno preuzima katedru, upravu Škole narodnog zdravlja, a 1946. god. postaje rektorom zagrebačkog Sveučilišta. Već slijedeće godine postaje redovitim članom i predsjednikom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Njegovim zalaganjem osnovan je Institut za higijenu rada JAZU koji kasnije postaje Institut za medicinska istraživanja i higijenu rada.

      Od 1945. radi na osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije i uređuje njen Ustav, sudjelujući pri formuliranju definicije zdravlja: Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.

      U srpnju 1946. na konferenciji u New Yorku izabran je za predsjednika Interimne komisije koja je sve do 6. travnja 1948. obavljala poslove Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). U razdoblju od 1945. do 1948. presjedao je svim sjednicama SZO u Ženevi. U ljeto 1948. predsjeda Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi kada je prihvaćen ustav SZO koji je izradila Interimna komisija pod njegovim vodstvom.

     Kao dekan Medicinskog fakulteta u razdoblju od 1952 do 1957. god. provodi cijeli niz reformi. Uvodi novi režim studija, pa tako tijekom njegova mandata studij medicine službeno traje šest godina budući je u tih šest godina uključen i jednogodišnji praktični staž liječnika. Uvodi nove kolegije poput medicinske statistike i Uvoda u medicinu. Pod okriljem fakulteta osniva Višu školu za medicinske sestre. Potiče a zatim i sudjeluje u osnivanju Medicinskog fakulteta u Rijeci.

      Štamparova ideologija bila je vjera u primarnu društvenu ulogu zdravlja i u mogućnost da se ono socijalno-medicinskim mjerama unaprijedi, jer kako je ne jedanput rekao "svatko ima pravo na zdravlje".
 

 
         

Dr. V. Dugački & dr. M. Žižak

 

 

      Slika na vrhu je reprodukcija Štamparovog portreta veličine 53,5 x 68 cm koji je vlasništvo Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, a nalazi se u Vijećnici Rektorata među portretima ostalih bivših rektora toga Sveučilišta. Štampara je portretirao akademski slikar Josip Vaništa (Karlovac, 17. svibnja 1924), a presnimio ga je Miroslav Dvorščak. Štampar nosi rektorski lanac, a djelo je nastalo 1946. godine kada mu je završio dvogodišnji rektorski mandat.

 

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Prosinac 2020 > »
P U S C P S S
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0