Home arrow Zanimljivosti arrow Ladislav Lujo Thaller
(0 glasova)

thaller

 

 

 

 

 

Prof. dr. sc.
LADISLAV LUJO THALLER


osnivač povijesti medicine
u Hrvatskoj

 

 

"... Najteža je nesreća što je može imati liječnik, vjera u nepogrešivost vlastitu i savršenost onoga, što momentano znade."

dr. Thaller u nastupnom predavanju "Značenje povijesti medicine" održanom u Zagrebu 5. studenoga 1927.

 

      

    Ladislav Lujo Thaller je rođen 2. prosinca 1891. godine u Osijeku u kojem je završio pučku školu i upisan u prvi razred gimnazije. U siječnju 1902. nastavio je školovanje u gornjogradskoj (klasičnoj) gimnaziji. Sve razrede gimnazije te ispit zrelosti u ljetnom roku 1909. godine položio je s odlikom.

    Medicinu je započeo studirati u Pragu, a nastavio u Beču u kojem je 30. rujna 1914. promoviran na čast doktora sveukupne medicine. Liječničku je karijeru započeo na mjestu pomoćnog liječnika u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu.
    Uz redovni rad na odjelu i čitanje stručne literature, mladi je Thaller sudjelovao na liječničkim predavanjima i prikazima zanimljivosti iz ratne medicine. Predavao je i na tečajevima za dobrovoljnu bolničarsku službu ranjenika održavanim u "Hrvatskom društvu za čuvanje narodnog zdravlja". Posebice je bio djelatan u borbi protiv alkoholizma.
     Prve stručne i znanstvene priloge počeo je objavljivati u "liječničkom vjesniku" 1915. godine, a Zboru je službeno pristupio u siječnju 1916. Zbog svoje cjelokupne aktivnosti u Zagrebu bio je u travnju 1916. odlikovan počasnim znakom Crvenog križa II razreda s ratnom dekoracijom.
     Nakon uspješno obranjene disertacije pod naslovom "O sistematskom položaju patogenih tripanosoma, spiroheta i plazmodija" bio je promoviran 31. srpnja 1917. godine na čast doktora filozofije (iz područja prirodoslovnih znanosti).
     Aktivno je sudjelovao u raspravama o osnutku medicinskog fakulteta u Zagrebu. Na njegov je poticaj u Zagreb pozvan dr. Drago Perović, asistent anatomije na medicinskom fakultetu u Beču čijim je nastupnim predavanjem 12. siječnja 1918. službeno započeo rad Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

    Na početku liječničke karijere Thaller se zanimao za ftizeologiju, infektologiju i kardiologiju. Kad je u travnju 1920. u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu otvoren Ambulatorij za bolesne na plućima, u njemu je ordinirao kao pomoćni liječnik, a već u svibnju 1920. postao je prvim šefom jednog odjela za tuberkulozu u Zagrebu.
     Godine 1922. dr. Lujo Thaller, primarni liječnik Odjela za tbc u Bolnici milosrdnih sestara, postavljen je za šefa Odjela za unutarnje bolesti u istoj bolnici. U školi za sestre pomoćnice utemeljenoj početkom 1921. godine predavao je niz predmeta. Zanimao se i za šira socijalno-medicinska pitanja, zdravstveno osiguranje, medicinsku terminologiju i medicinsku edukaciju.

    Više je puta na sastancima Zbora liječnika oštro upozoravao na zloporabe pri zapošljavanju na mjestima liječnika izbjeglica iz Rusije bez odgovarajuće, ponekad i ikakve medicinske naobrazbe. U pitanju zapošljavanja tuđih liječnika Thaller je izrijekom definirao svoju poziciju: "Nisam šovinist, ali ne treba niti sentimentaliteta, nego zdrav egoizam. Tuđinci ne smiju zauzeti mjesta kod nas, kad imamo za to naše ljude. Ta ima kod nas naših koji stradavaju, nemaju zaslužbe, vrsni su i ambiciozni - a tuđinci ostaju. Ugledajmo se u zdravi egoizam Čeha i Slovenaca".

    Posebno je žestoko bilo Thallerovo argumentirano suprotstavljanje proglašavanju homeopatske medicine znanstveno utemeljenom i branjivom znanstvenim metodama. U velikom prijeporu koji je nastao unutar Zbora liječnika o pitanju socijalizacije medicine bio je uz dr. A. Štampara s kojim se upoznao još u doba studija u Beču.

    Pored niza članaka o stručnim i znanstvenim temama iz različitih područja medicine, objavljivao je Thaller članke i o drugim društvenim problemima u časopisima "Život i zdravlje" i "Priroda" te novinama "Hrvatska njiva", "Riječ SHS", "Nova Europa". Sudjelovao je na predavanjima u okviru prirodoslovnih pradavanja u Pučkom sveučilištu u Zagrebu te u zagrebačkoj Radio-stanici.
     Bio je član "Društva za Strossmayerovo sveučilište" u Zagrebu i među suradnicima njegova glasila "Alma mater Croatica", član "Društva hrvatskih književnika" i "Hrvatskog društva umjetnosti" u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao na sastancima tih udruženja te pisao u časopisu "Književni jug".
     Niz godina bio je Thaller gradski zastupnik grada Zagreba. U tom je svojstvu zaslužan i za podizanje Liječničkog doma. Njegovim je zagovorom gradsko zastupstvo, pod povoljnim uvjetima, dalo zemljište u Šubićevoj ul. br. 9 za izgradnju Doma. Kad je 1928. godine zaprijetila opasnost od ukidanja, zbog "štednje", fakulteta na zagrebačkom sveučilištu, Thaller je ukazivao: "Ne smije se zaboraviti da grad Zagreb plaća jednu jedanaestinu svih poreza u ovoj državi". Liječio je, među ostalima, i dr. V. Mačeka, predsjednika HSS-a. Svojom intervencijom kod kralja uspio ga je 1934. izvući iz zatvora i omogućiti mu višemjesečno liječenje na ovom odjelu u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu.

    Od svojih đačkih vremena zanimao se športovima. Više godina bio je predsjednikom nogometnog HŠK "Concordia", dužnosnik u Klizačkom savezu i u Olimpijskom odboru. Utemeljitelj je Boksačkog saveza komu je bio predsjednikom. Napisao je niz članaka o športu te više članaka o ljepoti i važnosti Gorskog kotara za planinarstvo.

     Osobitu važnost ima Thallerov rad na proučavanju općeg razvoja medicine i hrvatske medicinske prošlosti. Tražeći izvore učio je hebrejski i arapski jezik. Pisao je o poznatim liječnicima (Baglivi, Plenčić, Lalangue, Lamprecht), a i o brojnim hrvatskim književnicima koji su bolovali i umrli od tuberkuloze.

 crta

    Godine 1927. objavio je temeljnu monografiju o zdravstvenim prilikama u Hrvatskoj u razdoblju od 1770. do 1850. godine. Izabran je 4. srpnja 1927. za honorarnog profesora povijesti medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

    Prof. dr. L. Thaller je bio član Međunarodnog društva za povijest medicine. Sudjelovao je na IX i X međunarodnom kongresu za povijest medicine u Bukureštu 1932., te u Madridu 1935. Među utemeljiteljima je Sekcije za povijest medicine ZLH koja je počela djelovati 1936. godine.
     Upravo je Thaller najzaslužniji što je XI međunarodni kongres za povijest medicine održan 1.-14. rujna 1938. u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Dubrovniku. On je bio glavni organizator i predsjednik toga kongresa. Predsjedao je svečanosti otvorenja kongresa u velikoj dvorani Hrvatskog državnog sabora na zagrebačkom Gornjem gradu i tom prigodom izrekao:
"... Ponosan sam da vas mogu pozdraviti ovdje u Jugoslaviji ponaprije na ovome svetome, za nas Hrvate, mjestu. Na ovome mjestu zasjedao je naš tisuću godina star sabor; tu je on na latinskom jeziku zaključivao borbe za kulturu zapada, tu je naš jezik postao diplomatskim jezikom, tu je konačno proglašena naša sloboda i nezavisnost. Zaista je ovo mjesto dolično mjesto da se na njemu raspravljaju naučna pitanja povijesti, zaista je dolično mjesto da se na njemu govori o pučkoj medicini koja je u svojoj biti uglavnom seljačka medicina...".

    Objavio je 1938. godine opći pregled povijesti medicine pod naslovom "Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika". Njegova je bila misao "I povijest medicine je nauka" i zaslužuje ozbiljan pristup. No, nezadovoljan odnosom uprave Medicinskog fakulteta i sveučilišnih vlasti prema kolegiju "Povijest medicine" podnio je Thaller, u rujnu 1938. godine, ostavku na mjesto predavača povijesti medicine.
     Odlukom ministra zdravstva NDH od 18. travnja 1941. bio je Thaller otpušten iz službe. Poglavnikovom je odredbom odluka o Thallerovu otpustu iz službe zamijenjena umirovljenjem s pravom na mirovinu koja mu je pripadala prema godinama službe na mjestu predstojnika Odjela kod Bolnice milosrdnih sestara. Kasnije, je, odredbom Poglavnika od 25. svibnja 1943., bio imenovan redovitim profesorom Medicinskog fakulteta u Zagrebu na katedri "Povijest medicine".

    U okviru Hrvatske medicinske akademije HLZ za usavršavanje liječnika, održao je od 2. do 23. studenoga 1943. tečaj, šesti po redu, pod naslovom "Izabrana poglavlja iz područja povijesti medicine". Bio je izabran 3. prosinca 1943., uz A. Šercera, D. Perovića, M. Budaka i A. Vuletića u Odbor HLZ za izradu medicinske terminologije. Imenovan je članom Povjerenstva za provedbu ustrojstva medicinskog fakulteta u Sarajevu. U siječnju 1945. imenovao je Upravni odbor HLZ Thallera upraviteljem Muzeja za povijest zdravstva uspostavljenog 1942. u Liječničkom domu u Šubićevoj 9. u Zagrebu, koji je po želji Medicinskog fakulteta mogao služiti i potrebama nastave iz povijesti medicine na tom fakultetu.

    Od svibnja 1945. godine, u novoj državi, Thaller nije više bio među nastavnicima Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Postavljen je za liječnika Zavoda za socijalno osiguranje u Zagrebu. Od izvanredne godišnje skupštine "Matice Hrvatske" održane 15. srpnja 1945. bio je Thaller član Nadzornog odbora "Matice Hrvatske". Prigodom izbora za predsjednika Sekcije za povijest medicine Zabora liječnika Hrvatske 3. listopada 1946. izvijestio je Thaller o stanju knjižnice i muzeja u Zadru i njihovoj važnosti za studij povijesti medicine u nas.
     Na kraju sjednice Glavnog odbora ZLH 6. lipnja 1949. pozvao Thaller sve prisutne da razgledaju "prinovu našemu muzeju, gipsani odljev sa šibenskog crkvenog reljefa na katedrali iz XV st. na kojem pred Madonom kleči liječnik Marko, prema tome do sada najstariji poznati hrvatski liječnik".

     Thaller je 1949. godine priredio knjigu "Edward Jenner i vakcinacija velikih boginja". Uredništvo je tiskalo sljedeću napomenu: "Za vrijeme štampanja ove knjige zadesio nas je nepredviđeni i nenadoknadiv gubitak. Autor, dr. Lujo Thaller, umro je iznenada radeći još zadnji dan na ovom djelu. Ova knjiga je sadržajem i oblikom u potpunosti plod njegova duha i njegova pera". Gotovo tri desetljeća dr. L. Thaller je podizao zgradu povijesti hrvatske medicine. Svojim predavanjima, člancima i knjigama neumorno je nastojao probuditi zanimanje javnost, stručne i laičke za povijest medicine ukazujući na važnost poznavanja toga dijela povijesti hrvatskoga naroda i za bolju ocjenu našeg suvremenog rada, ali i za pravu legitimaciju pred svijetom. Njegov doprinos nezaobilazan je pri svakom pregledu medicine u Hrvatskoj.
    Od svoga dolaska u Zagreb 9. siječnja 1902. pa do svoje prerane smrti 23. lipnja 1949. Thaller je stalno živio u Zagrebu, osim u razdoblju 1909-1914. u kojem je bio u Pragu i Beču na studiju medicine.
     Hrvatsko društvo za povijest medicine HLZ dodjeljuje od 1997. godine plaketu s likom dr. L. Thallera, svoje najveće priznanje.

    O pedesetoj obljetnici Thallerove smrti postavili su članovi Hrvatskoga društva za povijest medicine HLZ spomen-ploču na zgradi br. 32 u Prilazu Đure Deželića u Zagrebu u kojoj je on niz godina živio. Etičnost, marljivost i talent omogućili su mu čitavoga života zadržavanje temeljne crte ispravnosti.
 

      

Napisao: Dr. Ivica Vučak
Obradio i uredio: doc. dr. Mirza Žižak
 

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Srpanj 2020 > »
P U S C P S S
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0