Home arrow Zanimljivosti arrow Teodor Wickerhauser
(0 glasova)

       
       
    Prof. dr. Teodor Wickerhauser
Teodor Wickerhauser
 

    (Zagreb, 4. 9. 1858 - Zagreb, 13. 3. 1946.)

                       




Jedno od najvećih imena hrvatske medicine nesumnjivo je ono prof. dr. Teodora Wickerhausera. Rođen je 1858. u zagrebačkome Gradecu tik uz Kamenita vrata, u doba kad Zagreb nije imao niti 17.000 stanovnika i kad se tek počeo intenzivnije širiti prema Donjem gradu.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

K

ao 16-godišnji gimnazijalac, vježbač u "Hrvatskom sokolu", upoznao je
utemeljitelja našeg sokolstva kirurga Josipa Fona, koji je u njemu razvio želju za medicinom, tim više što je i Teodorov djed po majci bio vojni liječink. No, medicinskog fakulteta tada u Zagrebu nije bilo, a studij u inozemstvu bio je preskup za Teodorova oca, tada tumača orijentalnih jezika pri vojnoj komandi u Zagrebu. Tako je Teodor započeo na zagrebačkome sveučilištu studij prirodnih znanosti kao najbliži medicini, da bi mu nakon pet semestara roditelji ipak omogućili studij medicine u Grazu.
 

S

vake godine Wickerhauser je praznike provodio u Zagrebu kod Fona
asistirajući pri operacijama ili vodeći narkozu, tako da je s lakoćom svladao taj teški studij, tim više što mu je većina kolegija s prirodoslovnog studija bila priznata. Diplomirao je god. 1883., dakle u 25. godini života, i prije mnogih svojih vršnjaka. Iako ga je kao talentiranog studenta zapazio u Grazu profesor kirurgije E. Albert želeći ga zadržati kao asistenta, Wickerhauser se vratio u Zagreb da bude asistent svom prvom učitelju medicine prim. Fonu; uz kirurgiju obojicu je vezala ljubav prema tjelovježbi i lovu, štoviše, njih su dvojica oženili dvije sestre.
 

F

on je začetnik naše moderne kirurgije, uveo je u Hrvatsku Listerovu
antisepsu te je1878. u Bolnici milosrdne braće na Jelačićevu trgu izveo prvu laparatomiju u Hrvatskoj. U toj se bolnici Wickerhauser zadržao dvije godine da bi 1885. prešao u Bolnicu milosrdnih sestara (tada smještenu u Ilici 83). U njoj je osnovao kirurški odjel, u kojem je razvio tako intenzivnu kiruršku djelatnost da je ta bolnica, u kojoj se nalazilo i Zemaljsko rodilište s Primaljskim učilištem, te zavodi za slijepe i gluhonijeme, ubrzo postala pretijesna, zbog čega su sestre milosrdnice sagradile novu bolnicu paviljonskog tipa u Vinogradskoj cesti.
 

P

reseljenjem bolnice god. 1894. Wickerhauser je iz svojeg "eksternog"
odjela izdvojio otorinolaringologiju, oftalmologiju i dermatovenerologiju, povjerivši taj odjel svom učeniku Dragutinu Mašeku, a sebi je pridržao kirurško-ginekološki odjel s 200 kreveta. To nije bio samo najveći kirurški odjel u Hrvatskoj već i ponajbolji, doista na europskoj razini. Wickerhauser se napose bavio abdominalnom kirurgijom, no još 1894. operirao je tumor na mozgu, bio je i pionir čeljusne kirurgije, pribavio je među prvima i rendgenski aparat, a prije riječkog kirurga A. Grošića uveo je za dezinfekciju kirurgovih prstiju jodnu tinkturu (samo taj postupak nije publicirao). Stvorio je kiruršku školu iz koje su proizašli najvrsniji hrvatski kirurzi te začetnici ostalih operativih struka: otorinolaringologije (D. Mašek), oftalmologije (K. Hźhn), ginekologije (F. Durst), stomatologije (E. Radošević), urologije (A. Blašković).
 

P

o izbijanju I. svjetskog rata odjel u Bolnici milosrdnih sestara prepustio
je svom učeniku Miroslavu Čačkoviću, preuzevši kirurški odjel u ratnoj bolnici Crvenog križa. Kad je krajem 1917. konačno u Zagrebu otvoren Medicinski fakultet, bio je jedan od trojice osnivača tog Fakulteta, uz svoje učenike D. Mašeka i M. Čačkovića. Odbio je, međutim, ponuđenu mu katedru  kirurgije, sudjelujući samo u organizacijskim pitanjima Fakulteta sve do umirovljenja 1924. No, ni tada se ne povlači iz medicine: operater je i konzilijarij u sanatoriju u Klaićevoj ulici.
 

O

vo je štura biografija tog velikana hrvatske medicine, koju valja upotpuniti s dva mišljenja njegovih učenika: 


"Wickerhauser je liječnik duboka znanja i široka pogleda. Vanredna pronicavost duha, oštar dar opažanja, velika načitanost, bogato iskustvo i neobično pamćenje dozvoljavaju mu da na prvi pogled prodre u mnogu dijagnostičku tajnu koju drugi riješiti ne može".


"Savjestan do skrajnosti, točan kao sat u izvršavanju dužnosti, nadasve ozbiljan, požrtvovan i neumoran u radu, pretpostavljajući svemu dobrobit bolesnika, ne prenaglivši se nikad u svojim odlukama, nesklon svakom isticanju postignutih uspjeha, autokritičan u svom poslu, strogo ocjenjujući svoje uspjehe i ne zanoseći se njima, učeći iz svojih rijetkih neuspjeha koje ne prikriva".

W

ickerhauser je primio mnoga priznanja i počasti. God. 1915. kao prvom i
jedinom liječniku u Hrvatskoj dodijeljen mu je naslov dvorskog savjetnika, a god 1928. izabran je za počasnog člana tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u kojoj instituciji još nije bilo predstavnika lječničkog staleža, pa se tako svrstao u Panteon "besmrtnika" uz Ivana Kukuljevića Sakcinskog, fra Grgu Martića, Nikolu Teslu, Ivana Zajca, Ivana Meštrovića, Lavoslava Ružičku, Vladimira Preloga i druge počasne članove. God. 1933. izabran je za počasnog građanina grada Zagreba. Oni će mu 1968. posvetiti jednu ulicu, iz koje puca pogled na jedno od velebnih djela koje je stvorio - zagrebački Medicinski fakultet.
 
       

Dr. Vladimir Dugački

 

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Travanj 2020 > »
P U S C P S S
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 174
Novosti: 1625
Linkova: 0